Pojma nije imala da je Za dom spremni ustaški, bumo rekli koljački pozdrav. A koliko puta je u sebi uzviknula Spremni!, kada je na utakmicama čula arlaukanje sa tribina Za dom!
Nije znala jer su joj to rekli neimenovani savjetnici.
Dobro da joj nisu rekli da skoči kroz prozor, ili ne znam, da je nešto usna harmonika, a nije.
Jer nije znala.
Sve se mislim, da nije jadna Kolinda, kada je shvatila da su je ti savjetnici, da prostite, naprčili, poslala agente SOE da frajera traže po gradu?
Autima, da se zabiju u njih?
Ako bi neko ne daj Bože, puj puj, pokazo i dokaze za to da je slala aute, pa je natjerao da i to prizna, jer je pokazo dokaze, ona bi mrtva ladna izašla pred javnost i priznala ono što pola Hrvatske zna.
Da ima smanjenu poslovnu sposobnost.
Taman za bit predsjednica Republike Hrvatske.
Sramotno i bezobrazno posipanje pepelom u javnosti, sve da bi još pet godina uživala u manikurama, pedikurama, lososima, ogovaranju, nekažnjenom blebetanju i neradu.
To što je svojim nakaradnim stavom potrla smrti desetina tisuća ljudi koji su skončali pod ustaškim kamama, baš i nije važno.
Dok ne zatreba.
Postoji povijest u Hrvata koja se ne smije nikada ponoviti.
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene.
Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene.
Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.
Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja.
A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…
Imamo ministra od obrane. Bumo rekli vojničkog centarhalfa. Ministar od obrane ministrira svakog dana u godini vojskom. Vojska su oni tipovi koji su obučeni...
Hrvatska je suočena s rastućim jarkim kontrastom u primjeni pravde: dok se sinovi moćnih političara izvlače s minimalnim kaznama za teška djela, obični građani...