Strahoviti nagon za samopromocijom i samoreklamerstvom, ali u kombinaciji sa neznanjem, dovodi je vrlo često u blesave situacije, toliko neugodne da se ljudi koji to gledaju srame, da im je neugodno.
Predizborna kampanja traje. Za Kolindu Grabar Kitarović već četiri i pol godine.
Pod krinkom predsjednice, ona šeće državom i radi kampanju, koju će drugi kandidati morati plaćati.
A njoj je sve za badava. O mom trošku radi kampanju.
Za sramotit nas još pet godina.
Sve ovo pišem, ne radi ogavne prepirke od pred nekoliko dana sa švicarskim medijima, u kojima, zamislite ne rade ljige tipa Dumbović ili Kovačić,vazelinski tipovi čija se ljigavost topi u blizini predsjednice.
Pa je, nakon što se u razgovoru sa švicarskim novinarom izlajala da policija ipak degeneči imigrante, ali ne baš jako, pukla bruka jer je samo dan ili dva ranije jamčila da prisile nema.
A Švicarci sve lijepo objavili.
Pošto žena nema ni malo stida, a i sa pristojnošću i moralom loše stoji, napala je švicarsku televiziju da radi za tko zna koga.
Radi njezinog klepetanja.
U skladu sa svojom praksom, naravno da nije rekla za koga to radi švicarska televizija.
Koja nema pametnijeg posla nego izmišljat budalaštine nekakve ženske iz nekakve države, tim više što ta ženska proizvodi budalaštine zavidnim tempom.
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene.
Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene.
Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.
Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja.
A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…
Imamo ministra od obrane. Bumo rekli vojničkog centarhalfa. Ministar od obrane ministrira svakog dana u godini vojskom. Vojska su oni tipovi koji su obučeni...
Hrvatska je suočena s rastućim jarkim kontrastom u primjeni pravde: dok se sinovi moćnih političara izvlače s minimalnim kaznama za teška djela, obični građani...