Zavalio se, noge na stolu, levitiram negdje između stvarnosti i sna. Lijen sam, ruke teške. Na displeju laptopa prepiska dvije Plenkovićeve vedete, Josipe Rimac i Gabrijele Žalac, pa prstima skrolam po displeju i čitam razgovor. Kao da čitam komunikaciju dviju djevojaka od petnaest šesnaest godina. Toliko pameti.
Priznam, ni kurca ne razumijem, a i e trudim se baš previše razumjeti dio nekakve komunikacije koja traje mjesecima a objavljeno nekoliko desetaka redaka. Smisao ne mogu povezati.
Palim cigaretu, pa se mislim, koliko li je jeben posao tih istražitelja. Pred njima kilometrima duga korespondencija dviju baba, kojima samohvala nije strana. Kad se učilo pristojnoj komunikaciji, kažu mi da je tih dana, jedna os njih, Josipa bila odsutna s nastave, a druga, Gabica da je bila na zahodu.
Uličarski jezik, prepun psovki, omalovažavanje sviju van te komunikacije, osim neke osobe koju nazivaju AP.
Pokušavam dokučiti tko je taj AP kojeg one slušaju, poštuju i cijene.
I nikako mi ne polazi za rukom dosjetiti se koji bi političar, a očito je, radi se o političaru, štitio nepotizam, kriminal, pogodovanje, o čemu ove pričaju.
A da su mu inicijali A.P.
Pitao sam nekolicinu, svi me blesasto gledaju, nekako s nevjerovanjem, kao da imam goluba na glavi.
Osjećam se kao ono kad zaboraviš nešto, pa prizivaš u sjećanje, a ne uspijevaš, a imaš osjećaj da ti je to na samom vrhu jezika. I cijelo vrijeme prolazi glavom. A glava prazna.
AP? AP. Ma jebemumater znao sam. Kako se sada ne mogu sjetiti tko je AP.
Možda se tome mogu dosjetiti tužitelji, ali nemrem ih pitati, ne mogu zvati i pitati tko je AP?
Možda je taj AP od prije poznat policiji?
Možda će se s policijom tek upoznati, jer ove dvije su se već upoznale. Pa bi bio red da se i on upozna.
Ako ništa drugo, radi ravnopravnosti.
No, nema veze. Možda se ovih dana dosjetim tko bi mogao biti AP.
Možda se dosjetite vi, dragi moji, pa mi javite.
Možda godpodža Zlata zna tko je taj AP? Ta godpodža Zlata, je jedna fina i zlatna žena, zato se tako i zove. Pa joj tepamo Zlato, zlato moje, što radiš? A ona se umilno nasmiješi razočaravajućim osmijehom i odgovori Ništa ne radim, zar bih trebala?
Ma mislim da ni ne zna, jer kažu da nikakav AP nije dao iskaz gospodži Zlati o stvarima o kojima ove dvije teške lopuže pričaju.
Cijeli taj tekst koji sa pročitao, ražalio me. Jako. Jer ozračje. Ozračje razgovora je tužno.
Razgovor kao da pričaju dvije štajgerice uz čašicu Mirogojčeka na štajgi na Gumici, dok čekaju mustera koji će ih naprčit u prljavome zahodu za dve runde cuge i pričaju o mušterijama.
[warning]Možda im je taj AP podvodač? Antun Podvodač? Ante Podvodač? Alojz Podvodač? Andrej Podvodač? Alan Podvodač? Ne ne pada mi ništa na um.[/warning]
I takvo nam smeće vodi državu.
Kad Josipa progovori, hoće li ministri ponijeti sa sobom i vazelin?
