Gradska skupština. Skupina sretnika, njih 51, potfutranih dobrim naknadama, još kada se tome zbroji kinta koju dobivaju za spavanje na sjednicama Gradskih odbora, kapne fina plaćica. Neki od favorita ovog portala u prošlom mandatu zaradili su popriličnu lovicu.
Jeste ikada čuli za Krešimira Kartela, osim ako mu niste susjed? Niste, naravno. Dotični je gospodin u četiri godine mandata u Skupštini, kao predstavnik Neovisnih za Hrvatsku inkasirao 766.000 kuna. U četiri godine. Na primjeru Krešimira Nikad Čuo Kartela vidi se kako se isplati imati Hrvatsku. Zlokobna gospodža Ana Stavljenić Rukavina, znanstvenica koja je vrlo uspješnu karijeru znanstvenice zamijenila zavidnom gangsterskom karijerom u isto vrijeme inkasirala je samo 728.000 kunića u četiri godinice. Naravno, to dođe samo kao džeparac, jer svi oni imaju nekakva zanimanja i zaposleni su u firmama i tamo dobivaju plaću. Ima naravno i samozatajnih, a poznatih, pa je recimo nadasve skromni i samozatajni Rajko Ostojić u isto vrijeme inkasirao bijednih 581.000 kuna.
Sve skupa plaćeno iz zagrebačkog proračuna, novcem Zagrepčanaca kako je znao reći Neumrli Milan, kojeg bi mogli zvati Vidoviti Milan, jerbo je vidovito popijo Viagru u pravi čas, neposredno prije no što su sranja počela kipjeti i izlaziti gdje god dirneš. Pa se otputio na vječni počinak praćen državnim vrhom koji je cijelo vrijeme znao da u kištri koju nose leži teški kriminalac i lopov, Ako nisu znali, onda su obavještajne službe zakazale. Čak je i grobno mjesto uzurpirao. Pokopan je na asfaltu kao simbol svoje životne filozofije Možete mi popušit kurac. Bilo je tu naravno i onih sjecikesa iz Sinja, vječnih grebatora o lovu, sinjskih alkara, gologuzih mažoretkinja, posve prigodno odjevenih za sprovod, a toga dana Kozari bok, Putevi i Kanal bili su prazni. Svaki puta kad čekam tramvaj, pa on dolazi na stanicu, ja pažljivo gledam tko je unutra. Ako mi društvo ne paše, zapalim cigaretu i čekam drugi. E, baš ta raja radi koje bih propustio tramvaj, bila je na sprovodu.
Sada je novi saziv skupštine. U kojoj veliku većinu drži MOŽEMO! Pred nekih mjesec dana ušuljao sam se na 3.sjednicu Skupštine i tiho promatrao. Situacija je fenomenalna. MOŽEMO! Zastupnici koji su u prošlom sazivu na svaku izrečenu riječ imali nešto za primijetiti, nešto za reći, takmičeći se u tome s Zvanetom Brumnićem, koji je bio poklopac svima i svačemu, sada šute. Sablasno je odjeknuo glas u Skupštini Baneta Filipovića koji je rekao: Rado, pa do sada nisi rekla niti jednu riječ, a u prošlom mandatu se gasila nisi.
Netko je dobacio poluglasno, Šute jer im je Celakoski zabranio govoriti da ne lupaju gluposti.
O ovome što pišem imam samo pedeset i jednog svjedoka, ne računajući par uljeza poput mene koji su se zatekli tamo.
Kako vlast mijenja ljude. MOŽEMO! se sveo na većinske spavače u Skupštini koji tamo levitiraju i vegetiraju, knjavaju održavajući kvorum, da bi svoju moć pokazali na glasanju. A pinka pada i dalje. Za spavanje i knjavanje i držanje kvoruma. Prirepci MOŽEMO! u Skupštini, zvani SDP, potpuno su izgubili identitet. Joško Klisović, predsjednik Skupštine, dočepao se položaja koji omogućava da ne radi ništa, za dobru lovu. Ima samo dvije obaveze:
- zapamtiti nazive točaka dnevnog reda,
- ne zaspati za vrijeme sjednica.
Dvije drugarice se istina Bog trude, ali jedna od njih, Nikad Čuo, udavi brate s brojkama, koje suvereno sipa iz rukava. Cijenim znanje, ali toliku količinu brojki niko ne sluša, kamo li doživljava. Renato Petek ostao je Renato Petek, aktivan i buntovan. Predsjednik tog malenog klubića Ivan Račan, nije bio u dvorani u vrijeme mog boravka, valjda je poštujući svoju tradiciju došao u Skupštinu samo na gablec, pa otišao. Tip kojeg sam upitao gdje je on, rekao mi je da pojma ni o čemu nema. Ali je u Skupštini.
Sutra će to veselo društvo imati sjednicu.
Rebalans proračuna kao prva točka dnevnog reda. Gromko najavljivane promjene u Zagrebu, do sada nisu donijele ništa. Imenovanja, zakurac, intervencije u kriznim situacijama navele su me da se s tugom i nostalgijom sjetim Pavla Kalinića, čak i Milana Bandića. Cijev u Selskoj, dovod vode bio bi zatvoren za pola sata. A ne nakon pet sati pa je poplavljeno pola grada.
Takva je i intervencija u proračunu, Ogromni zagrebački proračun, koji je bio trn u oku Tomaševiću, Celakoskom, Radi Borić, Urši Raukar, Viliju Matuli i ostalim stručnjacima opće prakse, ekspertima ni za što, smanjit će se, u to nema dvojbe (armija spavača, zvanih članovi gradske skupštine) izglasati će što im je naređeno. Smanjenje proračuna biti će impozantnih 0,3% u odnosu na Milanov proračun. Jaka stvar, nema što. Svakako je najslađe, Zagreb koji se guši u otpadu, imati će četiri puta manji proračun za gospodarenje otpadom u odnosu na zloglasni Milanov proračun. Što je dobro za zdravlje građana, koji će preskakivanjem vreća smeća po ulicama vježbati. Po onoj poznatoj Vježbaj pizda ti materina (kad si glasao). Rebalans i dalje izdvaja sredstva izgradnja Spomenika žrtvama holokausta kojeg predstavnici Židovske zajednice ne žele, ali ga želi MOŽEMO!. Nisu oni krivi, ja sam, ali kad god se kaj gradi u Zagrebu, prvo pomislim, koliko će se ukrast na tome. A na gradnji koju ljudi ne žele se inzistira.
Zašto?
Smanjena su sredstva za održavanje prometne infrastrukture, pa bi Zagrebačke ulice mogle ličiti na ono na što je do nedavno ličila Zaharova ulica. Japanski rečeno Samajama.
Ali, nema brige, imali smo gradonačelnika koji je volio fontane, pa su mu tepali Mile Fontana. Ovaj voli satove, pa će na sve moguće i nemoguće lokacije biti postavljeni javni satovi. Koji će pokazivati Zagrepčanima da je vrijeme. A Zagrepčani se mogu jebat s vremenom, jerbo su opet spizdili četiri godine.
Pa ćemo umjesto Mileta Fontane, imati i Tomislava Satnika.
A u Remetincu strpljivo, na dulje vrijeme sjedi jedan gospodin, koji je isto jako volio satove…
Umro je Marijan Kraljević King. Policijski inspektor iz vremena kada je policija stvarno bila Sigurnost i povjerenje, a danas su samo u znak sjećanja na ta Kingova vremena ostali su samo natpisi na policijskim automobilima.
Svi portali šute, sve novine šute o njegovoj smrti.
Znakovita je šutnja o odlasku poštenog policajca.
Neka mu je vječna hvala i slava!
