Ružno je kad nemoral prevlada naobrazbu i čast

Published:

Dva mjeseca prije no što je pušten u prodaju Pro Dixan, deterdžent Saponije iz Osijeka, pokrenuta je snažna marketinška kampanja. Bilo je to sedamdesetih godina. Vrtjeli su se TV spotovi u kojima tipovi nježno šapuću nekakvim ženskinjama Dolazi, a one ih raznježeno pitaju Tko dolazi,  a tip blistavo se smiješeći odgovara Pro Dixan. Nitko nije znao što je to. I tako danima. Pro Dixan koji dolazi.

Onda je došao. Pro Dixan.

Isti glumci ali sada novi spotovi, Došao je, Tko? Prodixan.

Naravno da je odmah lansiran i vic, jer se pojava Pro Dixana poklapala s dolaskom Richarda Nixona.

Milicajac u uniformi povjerljivo šapuće Dolazi, Tko?, Nixon. Ma pusti me kolega u pizdu materinu ti i ti deterdženti više.

Sjedim u birtiji. Malo boljoj, u centru grada. Ušminkane pederice i nalickani pederi srkuću kavu, i svako malo do mene dopire AP  izrečeno za jednim od stolova.

[warning]Tko je AP. Što li to znači? Prisjećam se reklame, da nije deterdžent?[/warning]

Nitko ne zna.

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.

Krhko je znanje!)

Možda je pao trak istine u me,

A možda su sanje.

Ili je samo sranje?

Jerbo, ako ne znam ja, ne znate vi, ne znaju ni pametni i školovani ljudi poput viteza Reinera. Vitez je Reiner puno škola završio. Bubao u osnovnoj školi, tužakao kolege, završio je i srednju školu, siguran dam bez ijednog neopravdanog sata, markirao nije, a s velikim zadovoljstvom cinkario markirante. Onda je riješio i medicinu. Guytonovu Fiziologiju znao je napamet, pamtio je čak i detalje o izdavaču. Pa je postao liječnik.

Onda je učio dalje, pa je postao doktor medicine. Učio je i dalje pa je postao profesor. Ondak je kao čovjek koji je završio puno škola primljen u Akademiju. Postao je akademik.

 

To mu, kad pogledaš tko je sve u Akademiji, baš i ne služi na čast.

 

Pa je postao i vitez. A da nije sudjelovao niti na jednom turniru.

 

[warning]Konja nema, barem ne znam da ga ima. Premda, kad slušam njegove izjave, zvuči kao da mu je konj glasnogovornik,[/warning]

Pročitajte i ovo:
Molitveni doručak za Dan Republike

 

Nikoga proburazio kopljem nije. Mislim da se onakav žgoljav i grintav na konja ne bi mogao popeti, a kamo li pod težinom oklopa. U oklopu bi se skljokao s konja  i zvkenulo bi ko da je pao stari šparet s prvog kata.

I sad se ja mislim. Toliko jebene škole. Nabubani Guyton, završena medicina. Profesura. Akademija znanosti i umjetnosti. A ne znaš tko se krije iza inicijala AP. A inicijal se spominje u razgovoru dviju lopovica koje imaju šefa.

Šefa kojem su inicijali AP.

Pa se mislim, jebem li te i školovanje. Tolike škole završiš, a ne možeš dokučiti tko stoji iza inicijala. Đaba si krečio majstore. Profesori sijali krumpire na beton.

Zagonetka koju bi riješio i moj šestogodišnji unuk, ne skidajući oči s crtića na televizoru. A akademik pojma nema. Doktor nauka, profesor, akademik, vitez. I ne zna. Rekao bi Riba, cuger iz kvarta, E, serem ti se na takvu Akademiju koja ga izbacila nije kad nije znao riješiti zagonetku za petogodišnju djecu.

Jučer ujutro sam tvitnuo da akademik, Vitez i tko zna što sve ne, neće znati odgovor, pa će svoje neznanje umotati u neodobravanje vojnika iz Ukrajine.

I tako je bilo, desetak sati kasnije. Nisam ja pametan, nego je akademik…

Upravo kao i osamdesetak hajduka u Saboru koji pojma nemaju. Koji ne vide pljačku. A nazivaju ih poštovani. Neka ih bude sram. Kada bi znali što je sram.

Jer im je osobni interes važniji od časti, školovanjem stečenog znanja, društvenog ugleda.

I brige za napredak društva.

Spectator
Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.

Related articles

Pljačka

Kao i u svakoj priči, teško je odrediti kada je sve počelo. Je li u trenutku kada je Franjo Tuđman arlauknuo cvilidretasim glasom „Imamo...

Jebeš zemlju koja Bosne nema!

Hrvatska je sretna zemlja. Ima more, ima i otoke i bodule na njima. Ima i žitnicu na kojoj bi mogli zasaditi masline, koje ne...
spot_img

Intervju

Vozim dugo. Jako dugo. Koji puta malo trknem auto, izađem, pogledam, odmahnem rukom, sjetim se mog Ilije limara, pa i on od nečega mora...

Bijednici

Na zaslonu mog monitora slika. Monitor je velik, pa je i slika velika. Proučavam detalje. Slika muškarca. Vrtim, druga slika, pa treća. Uvijek isto....

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Najnovije

Ako smetaš Blaženku, uhapse te

Još samo pedesetak dana do izbora. Onih lokalnih. Izbora na kojima će građani izabrati cijelu jednu bojnu razbojnika, tlačitelja, zloupotrebljivača položaja. Izbori su to...

Dok kuham, razmišljam

Mjesec dana sam na moru. Došao sam rediti masline. Pun planova, ideja, elana. Ni slutio nisam da bih se mogao prekvalificirati za vrijeme mog...

Goran

Uhvatim se tako, često sjedim u sred maslinika. Blještavilo sunca, odsjaj  svjetla s trake mora što ga gledam. Mir. Tišina. Masline lagano i dostojanstveno...
spot_img

Čovjek kojeg pitaju…

Ekonomska kriza, inflacija, rast cijena u nebo, rijeke izbjeglica, strah od terorizma, strah od rata, nizak standard, klimatske promjene, dugoročne vremenske prognoze, sve su...