Spectatorovo pismo studentima Zagrebačkog sveučilišta

spot_img

Ako smetaš Blaženku, uhapse te

Još samo pedesetak dana do izbora. Onih lokalnih. Izbora na kojima će građani izabrati cijelu jednu bojnu razbojnika, tlačitelja, zloupotrebljivača položaja. Izbori su to...

Dok kuham, razmišljam

Mjesec dana sam na moru. Došao sam rediti masline. Pun planova, ideja, elana. Ni slutio nisam da bih se mogao prekvalificirati za vrijeme mog...

Goran

Uhvatim se tako, često sjedim u sred maslinika. Blještavilo sunca, odsjaj  svjetla s trake mora što ga gledam. Mir. Tišina. Masline lagano i dostojanstveno...

Čovjek kojeg pitaju…

Ekonomska kriza, inflacija, rast cijena u nebo, rijeke izbjeglica, strah od terorizma, strah od rata, nizak standard, klimatske promjene, dugoročne vremenske prognoze, sve su...

Predsjednik Milanović podnio zahtjev za izvanredno zasjedanje Sabora

Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, temeljem odredbe članka 79. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, podnosim Zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora sa sljedećim dnevnim redom: 1. Zaključak kojim se...

Iz tiska: Koliko je Ukrajina pomogla Hrvatskoj u Domovinskom ratu?

Prenosim članak Pere Kovačevića s portala Maxportal u integralnom obliku. Predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar Grlić Radman i drugi hrvatski dužnosnici, kao i mediji ističu...

Aktualno: Kako izvaditi čip iz tijela nakon cijepljenja – kompletna procedura

Autor: Moje vrijeme Iako cijepljenje protiv koronavirusa još uvijek nije obvezno, sada je jasno da će necijepljene osobe vjerojatno biti izložene različitim restrikcijama, što praktički...

Članak iz BORBE o heroju socijalističkog rada i savjesnom komunistu

Listam tanke, krhke, smećkaste listove nekadašnjeg partijskog lista Borba, koji je izlazio i na latinici i na ćirilici.. Prsti pocrnjeli od olovne boje, gledam,...

Ko nabije taj dobije. Ante Samodol o Zagrebu

Cirkus u našem gradu OD ANTE SAMODOL DATUM 07/10/2021  0  13684 VIEWS CIRKUS U NAŠEM GRADU Šator Zagrebačkog holdinga   Pregovori, na poziv ekipe iz Možemo, su bili u...

Kupuje li Tomašević robu s greškom?

Prenosim članak s portala Panopticum. Tekst: Panopticum Foto: CIN/Panopticum/S. Cinik Nakon što je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević poništio javni natječaj za oporabu glomaznog otpada Grad Zagreb odabrao je u...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Nikako nije u redu

Od izvora dva putića vode na dve strane ne znam kojim pre bih stigla do tebe jarane Gledam jedan gledam drugi oba su mi mila i jednim sam i drugim...

Čemu država?

Buga, Tuga i braća im Klukas, Lobel, Kosjenc, Muhlo i Hrvat, doveli su Hrvate iz Bijele Hrvatske u zakarpatju na ove prostore, negdje u...

Karte se miješaju

Evo, pišem. Danima nisam pisao. Danima nisam ni govorio. Selo je prazno, nema čak ni pasa na ulicama. Ma ni psećih govana nema. Kavu...

Kultura

Nekako mi se čini, kad posve iskreno razmislim, da je Bog bio vrlo škrt prema meni kad je osjećaj za kulturu dijelio. A ponekad...

 

 

Dakle, studenti.

Nisam baš često pisao o studentima, valjda jer je uvijek bilo tema koje sam nekako smatrao bitnijim, doduše pisao sam nešto o Hrvatskim studijima, a to ionako ne smatram fakultetom, više ono studira da ne sjedi doma. 

Ili zbog sjećanja na moje prekrasne studentske dane, gluvarenja pred Zvečkom, Papagajem, Palainovkom, vozikanja motorom na pizzu u Trst, tumaranja tada još Evropom s koncerta na koncert.

Padali su Zeppelini, Floydi, Grand Funk, ali i Boom festivali, gitarijade i Hajdučka česma, Dugme u Kulušiću.

Bilo je lijepo.

Jedino me strahovito živciralo kad se neki pametnjaković, stari seronja našao pametovati. Pa se ni meni ne pametuje sada kad sam živahni starčić

Sjećam se davne 1968. i Budimo realni, tražimo nemoguće

Kad su studenti s tada vrlo modernim šalovima oko vrata (kako danas nose još samo Rugova i Nino Jakovčić) protestirali pred američkom ambasadom, a bunt je bio proširen cijelom tada Evropom.

Bili su to dani kada se murja teško naoružana, spremala lemati studente, ali tada je Tito dao izričitu zabranio da se studente dira, jer su oni naša budućnost.

Sjećam se i batina koje sam popio 71. kraj Gradske kavane kao gimnazijalac, kada smo oduševljeni hodali na Veterinu slušati Budišu, Čička (nemrem vjerovat s odmakom od pedesetak godina).

Nema budućnosti za ovu zemlju uz ovakve studente, pičkice i šupke, šminkerice koje gledaju samo kako nabaciti koju krpicu na sebe

Sjećam se i studentskih protesta radi Radia101 1996. kada je čovjek karikaturalno odjeven poput Maršala naredio da se studenti lemaju, ali to nije dozvolio Vladimir Faber, tadašnji šef policije, koji je još studentima dao kazetu s Dinamo ja volim, da je puštaju na razglas omrznutom Franji kojega danas svi volimo i u čija vremena bi se željeli vratiti.

Studenti su uvijek nekako bili kamen u cipeli vlastima, nekakav korektiv vlasti, tiha savjest, koja je kad bi se probudila i zagrmila postala strah i trepet seronja koji hodaju mekanim tepisima s visokom florom.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Zagreb je pogodio potres, u vrijeme valjda privremenog, do kada, to samo zna Hunta civilne zaštite, zatvaranja zbog pandemije korona virusa koji je u svom strašnom naletu odnio do sada šezdesetak života.

Petstotinjak obitelji ostalo je bez stanova. Bez kuća.

Pročitajte i ovo:
8. je dan. Kad ste zadnji put vidjeli 275.000 kuna na jednoj hrpi?

Bez krova nad glavom…

Padao je snijeg, bilo je zima.

Naravno da postoje lešinari koji uvijek u svakoj ljudskoj tragediji vide priliku za zaradom i profitom, u ratu, poplavama i potresima.

Nekad jako davno, dvadesetak godina prije onih nemira s početka teksta, takve su postavili pred zid i ispraznili rafal. Nekima su čak i sudili pet minuta, jer je bilo sve jasno

Vremena su prošla, danas su profiteri elita i društvena krema koja ševi napumpane studentice u dopičnjacima, željne love i finih haljinica i cipela, a studenti su postali pičkice i šupci.

Tako je uprava Studentskog centra odlučila, kako bi prekrila svoje tragično poslovanje, a i loš politički položaj zbog podrške krivoj frakciji HDZ-a, brže bolje odlučila iselit studente iz njihovih soba, pobacat poput smeća njihove stvari i useliti unesrećene.

Unesrećenima se svakako MORALO pomoći, to apsolutno podržavam, ali nipošto na način da se dira tuđa imovina, da se ljudi deložiraju i izbace na cestu.

Unesrećeni su kao posljedica potresa u gradu Zagrebu.

Gradu koji u svom vlasništvu ima nekoliko stotina slobodnih stanova, koje su gradili Bandićevi pajdaši, a koji neće biti prodani nikada.

Pa ni onda.

Grad ima hotele koji su prazni i biti će dugo prazni radi korone, a hotelijeri željni svake pare.

Sve se to moglo riješiti da se ne diraju oni koji su budućnost ove zemlje.  Ili ova zemlja nema budućnosti.

Grad ima i stanove u vlasništvu koje je dao superbogatim zaslužnim Hrvatima, odreda prijavljenim u poreznim oazama.

Sve to znam ja, a Boga mi znate i vi.

I šutjeli ste ko pizde dok su vaše stvari trpali u vreće od smeća i tovarili u kamione.

Nema budućnosti za ovu zemlju uz ovakve studente, pičkice i šupke, šminkerice koje gledaju samo kako nabaciti koju krpicu na sebe.

Jer vi dragi moji studenti šutite. Jer vi nemate ponosa. Ni koliko pod nokat stane.

Niste se sjetili jebati mater svima koji su dirnuli u vaše, uzeli vaše sobe bez vašeg pristanka, kako smo nekada i mi, čak i radi, realno puno nevažnijih ciljeva radili.

Nas su cijenili, nas su se bojali, a vi, vi ste postali samo otirači o koje taru noge profiteri i sjecikese. Dupelisci i kukavice. U punom naponu snage!

Mene bi bilo sram pogledati se u ogledalo.

Vas ne.

Jebite se!

Uz ovakve studente, ovo društvo nema budućnosti!

 

Vezani članci

Odustajanje prije početka trke

Kad upravljaš velikim sistemom, iliti sustavom, najvažnija je dobra organizacija. Usklađenost u poslovanju. Globalni...

Sisa Grada Zagreba

Početkom ove godine Grad Zagreb odlučio je pokazati kako on transparentno posluje. Pa je...

Tomaševiću, gdje su Ti bageri?

Davno, još sam bio gimnazijalac, u mom kvartu nalazila se niska kuća, s rešetkama...

Pišta i ja

  Snaga ulice Imam frenda. Pišta ga zovemo. Oduvijek. Dali su mu ime po djedu Stjepanu....