Tjeralica
Policijski automobil parkiran, kao i obično u polumraku, dva policajca zavaljena, neupućeni bi građanin sigurno pomislio da su se opustili i odlučili malo ubit oko i skratit vrijeme do kraja smjene. Naravno da nije tako. Policajci su u zasjedi. Oni čekaju. Na volanu komad papira, s otisnutim masnim natpisom TJERALICA.
I ništa više. Niti slike, niti opisa, niti imena. Niti prezimena. Adrese, ma bilo čega. Samo TJERALICA.
Već dva dana sjede, a koliko znaju i njihovi drugi kolege u, kako se to kaže ophodnjama, sjede u zasjedi s isto takvom tjeralicom. I zvjeraju u prolaznike, ne bi li ugledali koga na koga bi se ta tjeralica mogla odnosit.
Policijske sjednje
Odavno su ophodnje pretvorene u sjednje. Nekadašnji kvartovski milicajci, pa policajci, znali su sve. O svakome. Kad je slučajno cigla proletjela kroz prozor trafike, budala koja ju je bacila nije stigla zapalit ni treću cigaretu, jer su mu već lisice bile na rukama. Murje sada na ulicama nema, nema ih ni u kafićima u koje su ulazili strogo, značajno se zagledali svakome u lice, pa na šanku popili kavu proserušu kojom ih je snishodljivo počastio vlasnik. Pa onda polako van. Govno ti se smrzlo ako u zadnje vrijeme baš i nisi prao savjest. Koliko sam puta vidio kako grubo bacaju nekakvog klipana na pod, navlače mu lisice i čekaju s njime, čvrsto vezanim Maricu. Sada zavaljeni u mekano sjedalo Octavije, ako ugledaju kako to oni kažu kaznenog djela, zovu specijalce, nema majci da će se oni malo razgibat. Pa klinca koji je ukro tenisice po kvartu gonjaju specijalci. Isto ko i višestruke ubojice.
Dakle, tjeralica
U Škodi Octaviji parkiranoj u parku Dotrščina, kasno popodne, dva ugodno zavaljena policajca polužmireći gledaju u nekakav auto udaljen pedesetak metara zamagljenih stakala, što se lagano ljulja.
Što misliš kolega, možda je naš momak u tom autu? A drugi se prene, jer je baš tonuo u san, pa prostenje A odakle znaš da je taj kojeg mi tražimo momak? Možda je muškarac u godinama? Vidiš da na tjeralici ne piše ništa.
Obojica znaju da je posao koji rade ćorav posao, ali jebi ga, služba je služba. Njihovo je da čekaju da tip opisan na praznom komadu papira naiđe.
Onaj stariji s puno više iskustva, ogledavši se oko sebe, kao da pazi da ga tko ne sluša na tom fukodromu, prošapće Meni se čini da oni uopće ne žele da mi tog tipa uhvatimo. Mlađi policajac izbelji oči i blesasto upita Tko?, a iskusnjara pokaže prstom prema gore, energično, skoro da je prstom probio krov i razbio rotirku.
Sin moćne sutkinje
Raspisana je tjeralica koliko je poznato za sinom jedne moćne sutkinje jerbo je maltretiro i gnjavio neku ženskinju, kojoj je to više dopizdilo pa ga je prijavila, a sudac je naložio mjeru zabrane približavanja. Ali, ipak je on sinko jedne moćne sutkinje, pa se ženskinji približavao kako mu se prohtjelo. Snimale ga i nadzorne kamere, pa kad je sve to opet došlo na sud, onda je pošteni i čestiti i nadasve samostalni sudac istrage reko da je to slučajnost, premda je kilpan stajao uz žensku dvije minute, kreveljio joj se, i beljio.
I sada su raspisali tjeralicu za sinom moćne sutkinje. Na tjeralici ni imena, ni prezimena, ni adrese. Ničega. Samo tjeralica. A policija ozbiljno istražuje. Ko guske u magli. Ili kao i obično.
Jerbo je sin moćne sutkinje.
Znači li to da su drugi suci koji pošteno rade svoj posao, a stignu uz posao i djecu odgojit, nemoćni, bumo rekli kilavi?
Bilo bi vjerojatno vrlo veselo pogledati njene presude, kaj ne, pa da vidimo na čemu je utemeljena njena moć.
E jebem li te pravdo
