Pa ovo nemeže biti, u Saboru otmica aviona, a sve je prošlo ispod radara javnosti

Bio je buran dan na Markovom trgu,

Maske su pale.

Krstičević je jasno pokazao da se sa njime nemeže zajebavat niko,

Nema zajebancije sa vojnim pobjednikom od pred četvrt stoljeća.

Neprekidno paradiranje u uniformi, nemušt i nevješti hrvatski jezik, nerazumljive frazetine koje buba bez reda i logike, odavno su otkrile svu skučenost njegovog obrazovanja, na nekakvoj vojnoj akademiji JNA.

To što jedni kažu da je akademiju završio, a drugi (njegovi ratni suborci) da baš i nije, da je bio samo vodnik JNA, možda čak i nije bitno.

Bitno je da je cjelokupno pučanstvo uzeo kao svog taoca, pokušavajući nemušto, mutavo, ali lukavo i bezobrazno nametnuti svoje ideje uz žvakanje fraza o domovinskoj sigurnosti, sinergiji, ugrozama i sličnim sranjima,

Boli kurac kopače po kontejnerima za ugrozu i sinergiju.

Teško je pisati danas o njemu nakon briljantnog članka Voje Mazoccau Indexu a da se ne uđe u zonu plagijata i krađe Vojinih misli.

Pun mi je kurac živjeti pola života u ratu. Koji je trajao, kaj ja znam, ali recimo od jedne do pet godina (u Zagrebu), pa se to proteže na skoro trideset godina, sa tendencijom da me jebu još trideset.

Pisao sam o tome pred deset dana, pa da ponovim.

Jedan od najtežih grijeha svakako je zajebati Amerikance i pokušavati zaraditi lovu na njima.

A Krstičević je učiniio upravo to.

Odlučivši kupiti prastare izraelske avione, odjebavši Amere iz igre, tvrdoglavo inzistirajući na čak dvanaest komada (a sada je, po novoj priči dovoljno samo šest), da bi odmah po odluci njegovo poduzeće otvorilo servis za avione.

Valjda bi tih šest viška stalno bili na popravku u njegovom poduzeću.

E, tako neš zajebati Amere, to je sigurno.

Pa su iznebuha, tko zna od kuda (moš mislit), počeli dolaziti u javnost mailovi koje su slali upravo ti Ameri, koji ne dozvole da ih neki mutavi baja iz nekakve pripizdine zajebava i pravi od njih budale.

Pa da je i sto pedeset i tri puta završio Juezarmivorkoliđ.

Stvar je jednostavna, Ameri su na njegova leđa objesili metu.

Pitanje je, hoće li ta meta biti skinuta kada ne bude ministar, ili će ostati visjeti na njegovim leđima i kada postane samo poslovni čovjek?

Mislim da neće, meta je gore i ne skida se lako.

A otići će. Brzo, a da. niko o tome Plenkovića neće niti pitati.

Samo će ga nazvati.

Danas je Grmoja uvrijedio predsjednika Vlade RH.

O Grmoji ne mislim ništa, a o Plenkoviću također.

Ali, ja tu imam problem.

Plenković je predsjednik Vlade.

Vlade moje države, ja ga birao nisam, ali jebi ga!

Dasa koji je institucija. Nije on, ali je položaj koji trenutno obnaša.

Pa se tako ne razgovara sa predsjednikom Vlade. Ako je tip veleizdajnik, onda lagano do Gajeve 30, podastreš dokaze.

Ili se šuljaš po Saboru i po hodnicima loviš potpise i tražiš opoziv jer je predsjednik vlade veleizdajnik.

Dovikivanje iz klupe, nije primjereno.

Svakako nije u redu i za osuditi je reakcija Plenkovića, ali tu valja poći od sebe.

Da je to meni neko reko, ja bi ga mrtav ladan poslo u pičku materinu.

Sve se to odvijalo u Saboru, a ne na sajmu u Jakuševcu.

Na ovolikom čobanluku pozavidio bi i Milan Bandić.
U Saboru  se sjedilo po novom rasporedu sjedenja.

Jedini je zajeb da je Milanka O (BM365) ostala bez mjesta.

U gornjem redu gdje su je smjestili ukratko, ima više guzica nego stolica, a nje nije bilo na sjednici, pa je ostala bez mjesta. Što i nije bitno.

Glavno je da ima ruku, pa će rukom odradit posao.

U petak.

Danas su u Saboru samo dva velika gubitnika.

Svakako je to uvrijeđeni ministar obrane koji srećom nema avione, a  niti atomsku bombu, jer tko zna što bi se desilo da ima?

Ovako on nikome ništa nemeže.

Drugi je gubitnik Gordan Maras, koji se danima pripremao za današnji dan.

Bila je i anketa (njegova) na Twitteru sa pitanjem kome da postavi pitanje.

Pa je u sabornicu donio avione, pa je maho sa nekakvim papirnatim avionima, pa se naslađivo kako će ih zajebat i onda ga zajebe Franko Vidović i ukrade mu aviončeke i pet minuta besmrtnosti i razjebe Krstičevića, pa će cijeli svijet danima gledati Krstičevića koji divljački baca Marasov avion o tlo.

I Franka Vidovića.

Osim što mu je ukro slavu i dva miliona pregleda na jubitu, ukro mu je i dva aviona koje je Gordan kupijo teška srca, jer, priča se da Maras ima u svim džepovima zmiju, pa ispada da je on nešto kao producent i financijer spota koji će na jubito imati dva miliona pregleda. Spizdio lovu, a u spotu ga nema.

Sa Marasovom lovom snimljen spot sa Frankom Vidovićem u glavnoj ulozi.

A fino je Maras pripremio sve. I sa kamermanom se dogovorijo, da ga lijepo snimi!

Lagano se približava govornici, malkice nagnut u stranu, sitno štepa, znate ono, hod Garry Coopera, pa dolazi do premijera i kaže „Kolega Andrej, ovo je za Vas“, pa onda slavodobitno do Krste i daje njemu avion.

A kamere snimaju.

I onda se Gary Cooper polako, lagano nagnut u stranu, udaljava poput pantere, dok ga kamere prate kako se udaljava. Ili je to samo hod Timothy Olyphanta?

I onda ga zajebe Franko, otme avione i ostalo je sve legenda. Maras je bijo toliko zbunjen da nije stogo ništa.

Ni pozvat policiju, ni saborsku stražu i proderat se, „Otmica aviona“.

Ništa, samo je tužno gledo kako mu slava curi, ko pijesak kroz prste.

Vele mi iz Novog Zagreba, da je i spot pripremio  gdje je vrhunac povik „oba su pala“.

Pa će imati više pogleda ja jubitu od Jelene Karleuše.

Baš je pegula, Jer, zamisli koje kurate sreće moraš biti kada te čak i Franko Vidović uspije zajebati?

A sada se sa jednim avijonom igra Plenkijev sin, a drugi je avion otpremljen na popravak u firmu Planet IX u Buzinu, koja je specijalizirana za popravak aviona. Ako ne znate, to vam je tamo gdje je firma Msanu kojoj je radio general Krstičević, nedaleko od ambasade USA, koja posve sigurno, sa ovim svime oko avijona nema nikakve veze.

Ako bi se zajebavali.