Članak objavljen 18.kolovoza 2017.

Grlom u jagode

Ili kako se radi kod nas…

Dugi niz godina priprema se rekonstrukcija pruge Dugo Selo – Križevci.
HŽ Infrastruktura je vlasnik pruge, kao i svih željezničkih objekata u RH (pravi je vlasnik država, ali je ona prenijela upravljanje na HŽ Infrastrukturu koja je u državnom vlasništvu).
U sastavu HŽ Infrastrukture poslovalo je poduzeće Remont i održavanje pruga, kojem je Infrastruktura bila stopostotni vlasnik, a koje je svake godine radilo oko stotinu kilometara pruge, te Pružne građevine koje se bave izgradnjom željezničkih objekata.
HŽ infrastruktura je pod rukovodstvom gđice Renate Suše, koja je na mjesto predsjednice uprave najveće državne firme sletjela sa pozicije samostalnog revizora u osrednjoj revizorskoj kući, u startu diskvalificirala iz posla svoja poduzeća , kojima je formalno ona vlasnica i povjerila posao konzorciju DIV, Dalekovod i Zagreb montaža.
Cijeli posao vrijedan je 1.238.000.000 kuna, a ne 1.500.000.000 kn (milijardu i pol kuna), kako se vole hvaliti investitori po novinama, a u posao se uključila i Hidroelektra kao podizvođač Zagreb Montaže.
Vrlo je važno napomenuti da niti jedna od tih tvrtki NIKADA nije sagradila niti jedan metar pruge, dakle oni se sada na ovoj pruzi uče i stječu znanja, dok oni koji to odlično rade četrdeset godina, a u vlasništvu su države, tavore i pokušavaju spojiti kraj s krajem.
Cijeli posao financira se iz fondova EU.

Potpis ugovora je vrlo burno proslavljen u jednom noćnom klubu ja Jarunu, u kojem su u jednom trenutku neki predsjednici uprave zaplesali i na stolu.

I priča počinje.

EU fondovi uplaćuju prema ugovoru, kao obavezu investitora 15% avansa, oko dvjesto deset miliona kuna članovima konzorcija i podizvođaču.
Dugo nije bilo veće sreće.
Pilo se, jelo se, konzumiralo se. Dijelile se plaće.
Krpale se rupe, plaćani najinteresantniji dobavljači, uglavnom, poslovalo se kako se i inače posluje.
Naravno da se u igri, poput muha koje nanjuše slastan komad govna, iznebuha pojavio i Nexus fond, pa majstorski i slatkorječivo izvlače kao pozajmice, tuđu lovu (avans je vlasništvo investitora dok se radovima ne pokrije) i prosljeđuju je Agrokoru.

Priznajte da i niste previše iznenađeni.

U međuvremenu je HŽ Infrastruktura trebala dostaviti izvedbenu dokumentaciju. To je i naravno učinjeno, ali ako vlak od Splita do Zagreba putuje 12 sati najmanje, zašto mislite da je HŽ predao svu dokumentaciju?
Naravno da nije. Od šest poglavlja dokumentacije predana su četiri. Dva su u kopiranju zaboravili.
I radovi nekako konačno započnu.
Strojevi su navučeni na prugu, putnike se maltretira pretovarom u autobuse, vlakovi još više kasne, jer sada imaju još jednu izliku.
Ali na gradilištima škripi. Nema materijala, jer je lova spiždena nenamjenski, pa sada faliza prugu za koju je avans potegnut.

Izvođači do sada još nisu uspjeli niti u jednoj fakturi doći do 50.000.000 kuna, pa fakturu nisu ni predali. A kada bi predali fakturu danas, nakon svih provjera, bila bi naplativa negdje sredinom siječnja 2018.
Prvi je naravno, pukao DIV, pa su posmijenjani svi rukovodioci, jer, zamislite oni su krivi, a bez dopuštenja Debeljaka se ni pišati ne ide.

Onda se od nekud pojave dva poglavlja dokumentacije, u kojima je između ostaloga definiran način uzorkovanja donjeg stroja (to je kamen – tucanik na kojem leži pruga).
Nije iznenađenje činjenica da su svi pali na dupe od iznenađenja, jer metoda rada nije ista, te uzorkovanje nije moguće provesti kao prema tehničkoj dokumentaciji.
Gradilište – četiristotinjak ljudi, stotinjak strojeva, čiji sat nije manji od par stotina EUR-a, staje.
I stoji.
Ne stoji predugo, samo šezdeset dana.
Za to vrijeme, ljudima se obračunavaju plaće, terenski dodaci, prijevoz, a oni sjede ni krivi ni dužni radi klipana iz Hrvatskih nam željeznica.
Izvođači i podizvođači još u potpunosti ne shvaćaju u kakva govna upadaju svakom minutom sve više.
Računaju, kada se dilema oko uzorkovanja razriješi, nabubati će fakture i poslati Jevropljanima pa nek se jebu.
Ali, u ugovorima piše da se plaćanje vrši prema FIDICU, što znači da je propisan minimalni iznos koji se može fakturirati i naplatiti, u roku od devedeset dana od potvrde (ne izdavanja) fakture. (FIDIC se ugovara da bi natjerao izvođače da štoviše fakturiraju, narodski rečeno da se ne zajebavaju na gradilištu, te da drže rokove).
U ovom slučaju je FIDIC 50.000.000 kn. Naravno da se od toga odbija jedan dio avansa koji je uplaćen na ime radova, a spižden na Srculencetovo Belenciaga cipele, ili na gostovanje Onura.
I što se desilo?

Ništa!

Izvođači do sada još nisu uspjeli niti u jednoj fakturi doći do 50.000.000 kuna, pa fakturu nisu ni predali. A kada bi predali fakturu danas, nakon svih provjera, bila bi naplativa negdje sredinom siječnja 2018.
Prvi je naravno, pukao DIV, pa su posmijenjani svi rukovodioci, jer, zamislite oni su krivi, a bez dopuštenja Debeljaka se ni pišati ne ide.

U Dalekovodu je isto bila sječa glava, posmijenjivani svi koji su se i približili tome poslu.

Do naplate fakture svi izvođači moraju plaćati ljudima plaće, režije u firmi, režije gradilišta, koje su uvijek vrlo visoke, gorivo, moraju plaćati dobavljačima a i u džep valja nešto staviti.
Panika je ogromna, jer će vrlo vjerovatno i Zagreb Montaža i Dalekovod u stečaj u koji će ih odvući Nexus fond, koja je petljao sa Agrokorom.

Ako oni odu u stečaj, onda DIV mora platiti garanciju od 200.000.000 kuna danu investitoru, kao polog za dobro izvršenje posla. jamstvo je solidarno, po sistemu svi za jednoga, jedan za sve.

A on to nema. I onda ide DIV u stečaj.

Kako stoje stvari, vrlo vjerojatno će u džep staviti jedino ključ, kada ga izvade iz brave nakon što su zatvorili firme.

Dakle, ova priča ima u sebi četiri osnovna sudionika.

Jedni su budale – to su svakako oni iz HŽ-a, koji ionako daju plaću ljudima koji prugu napraviti znaju, koji i napamet znaju dokumentaciju HŽ-a, a prugu ne grade, nego je grade ljudi bez iskustva. Ali to znamo i bez ove priče.

Drugi su lakomisleni pohlepnici kojima je zinulo dupe na pare, a izaći će iz priče, ne kratkih rukava, nego gologuzi, a drugi dobri projekti koje rade sada stoje, jer se pokušava na sve načine spasiti bilo što, a ne ide.

Treći su Lisac i Mačak iz Pinokija, koji su nanjušili lovu, izvukli lakomislenima i dali uz debelu kamatu Srculencetu za kupnju Balenciaga cipela. Btw… Da li mislite da je Škegro ipak drpio onu bocu Franji iza leđa?

Četvrta je uvijek hladna, proračunata Evropa.
Kojoj ova lova ne znači ništa.

Sića, vrlo dobro investirana, da dokaže sa kakvim se Ciganima ima posla.