Podravske ravnice dale su dva velika pjesnika.
Neprikosnovenog Mihovila Pavleka Miškinu i Grgura Karlovčana.
O Miškini sam pisao jer sam veliki štovatelj njegovog životnog djela.
Grgur je Karlovčan manje poznati pjesnik, koji je u svom kratkom životu vrlo često objavljivao svoje radove.
Bio je školovani intelektualac, pedagoški radnik.
U teorijsko-pedagoškom radu istaknuo se kao kritičar pedagogije „radne škole“. Sudjelujući u radu kulturno-pripomoćne zadruge „Ivan Filipović“ (1937.) te proučavajući hrvatske školske prilike, upozoravao je na nemogućnost ostvarivanja nove školebez gospodarske reorganizacije društva i temeljite promjene materijalne osnove škole.
Studijom Problem škole rada (Zagreb, 1935.) i raspravama o dodirnim točkama školskoga i izvanškolskoga rada, uzrocima neuspjeha „nove škole“, materijalnom stanju škole i utjecaju imovnoga stanja obitelji na uspjeh školske djece te dužnostima učitelja.
Bio je zatočen u ustaškom logoru kao komunist i partijski agitator, te ubijen u Staroj Gradiški nakon pokušaja bijega 29. rujna 1942. godine.
Njegovo ime nosi đurđevačka osnovna škola.
Tu valja stati.
Javljaju mi se vremešniji ljudi iz Đurđevca.
Pišu mi ogorčeni odlukom gradonačelnika, da nakon pedeset godina preimenuje osnovnu školu.
Kako mi ogorčeno pišu iz čistog mira.
Jer mu se valjda digao… Ponos?
Obrazloženja nema, niti će ga, prema ustaljenoj praksi biti.
Ima u pismima i vrijeđanja, koja ne mislim prenositi, jer, upozoren sam da je gradonačelnik poslušnik tipa koji je vrlo lak na okidaču, pa odma šiba tužbu zbog povrede časti.
A sudovi tipa vole. Dosuđuju ko šašavi.
Pa su neki portali već isprobali sve čari hrvatskog pravosuđa.
U kojem je taj mentor gradonačelnika veliki faktor.
Član je DSV-a.
DSV, to su vam oni frajeri koji izabireju suce.
A suci su vam oni frajeri kojima se lopovi šeću, a kada ih uhvate ondak gule krumpire, ali zato suci savršeno dobro čuvaju čast žena različitih dužnosnika. I presuđuju im dobru lovu zbog duševnih boli.
Svakako su svih ovih godina ovi iz tog DSV-a napravili lijep posao, jer nam pravosuđe liči na…
Ha, nesmem biti niti prost.
Pa se zabunit i napisat na moj kurac-
A ne, nisam lud.
Radi lakog okidanja.
A najradije bi sve napisao, sa puno psovki.
I nabijanja.
Dakle, čestiti intelektualac, ljevičar, žrtva progona, drug Grgur, ubijen u logoru, a po kojem je pred pola stoljeća nazvana škola, jer se nekada cijenila i pamet i poštenje, ostaje bez svoje škole.
Jer se tako prohtjelo gradonačelniku, koji sve radi po nalogu mentora.
Metoda vuče malo na Bandića, kaj ne?
A to nije ni malo slučaj, jer je mentor bio (ili još je) vezan sa Bandićem, ali i ekipom poduzetnika oko njega.
O tome sam već pisao.
Dobio sam i linkove na reakcije Picoka i Picokača na promjenu imena.
Svašta tu ima.
Od prijedloga da se promjeni ime u Osnovna škola romskih zajednica grada Đurđevca, zašto, ja znam, ali ne smijem napisati radi lakog okidača.
A vama ostavljam na maštu da dokučite zašto.
Ima i prijedloga da se nazove OŠ Milan Bandić, ja taj prijedlog podržavam, jer čemu izvoditi pizdarije, neka se odma stvari izvedu na čistac.
Da se zna koja je igra i tko je igra. I tko stoji iza cijele igre.
A igra je kompleksna.
Od naziva škole, do promjene strukture stanovništva, pa sve do igara oko nedaleke Piškornice.
Pod vodstvom Oberkrkana iz Zagreba i njegovih jarana.
Do malih poslušnih vazalčića i lokalnih šerifčića.
Dokle će tako?
Sve dok je poslušnih Hrvata!
Jer, hrabri i pošteni Hrvati nestali su u vrijeme Mihovila Pavleka Miškine i Grgura Karlovčana!
