Dakle, studenti.
Nisam baš često pisao o studentima, valjda jer je uvijek bilo tema koje sam nekako smatrao bitnijim, doduše pisao sam nešto o Hrvatskim studijima, a to ionako ne smatram fakultetom, više ono studira da ne sjedi doma.
Ili zbog sjećanja na moje prekrasne studentske dane, gluvarenja pred Zvečkom, Papagajem, Palainovkom, vozikanja motorom na pizzu u Trst, tumaranja tada još Evropom s koncerta na koncert.
Padali su Zeppelini, Floydi, Grand Funk, ali i Boom festivali, gitarijade i Hajdučka česma, Dugme u Kulušiću.
Bilo je lijepo.
Jedino me strahovito živciralo kad se neki pametnjaković, stari seronja našao pametovati. Pa se ni meni ne pametuje sada kad sam živahni starčić
Sjećam se davne 1968. i Budimo realni, tražimo nemoguće
Kad su studenti s tada vrlo modernim šalovima oko vrata (kako danas nose još samo Rugova i Nino Jakovčić) protestirali pred američkom ambasadom, a bunt je bio proširen cijelom tada Evropom.
Bili su to dani kada se murja teško naoružana, spremala lemati studente, ali tada je Tito dao izričitu zabranio da se studente dira, jer su oni naša budućnost.
Sjećam se i batina koje sam popio 71. kraj Gradske kavane kao gimnazijalac, kada smo oduševljeni hodali na Veterinu slušati Budišu, Čička (nemrem vjerovat s odmakom od pedesetak godina).
Nema budućnosti za ovu zemlju uz ovakve studente, pičkice i šupke, šminkerice koje gledaju samo kako nabaciti koju krpicu na sebe
Sjećam se i studentskih protesta radi Radia101 1996. kada je čovjek karikaturalno odjeven poput Maršala naredio da se studenti lemaju, ali to nije dozvolio Vladimir Faber, tadašnji šef policije, koji je još studentima dao kazetu s Dinamo ja volim, da je puštaju na razglas omrznutom Franji kojega danas svi volimo i u čija vremena bi se željeli vratiti.
Studenti su uvijek nekako bili kamen u cipeli vlastima, nekakav korektiv vlasti, tiha savjest, koja je kad bi se probudila i zagrmila postala strah i trepet seronja koji hodaju mekanim tepisima s visokom florom.
TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA
Zagreb je pogodio potres, u vrijeme valjda privremenog, do kada, to samo zna Hunta civilne zaštite, zatvaranja zbog pandemije korona virusa koji je u svom strašnom naletu odnio do sada šezdesetak života.
Petstotinjak obitelji ostalo je bez stanova. Bez kuća.
Bez krova nad glavom…
Padao je snijeg, bilo je zima.
Naravno da postoje lešinari koji uvijek u svakoj ljudskoj tragediji vide priliku za zaradom i profitom, u ratu, poplavama i potresima.
Nekad jako davno, dvadesetak godina prije onih nemira s početka teksta, takve su postavili pred zid i ispraznili rafal. Nekima su čak i sudili pet minuta, jer je bilo sve jasno
Vremena su prošla, danas su profiteri elita i društvena krema koja ševi napumpane studentice u dopičnjacima, željne love i finih haljinica i cipela, a studenti su postali pičkice i šupci.
Tako je uprava Studentskog centra odlučila, kako bi prekrila svoje tragično poslovanje, a i loš politički položaj zbog podrške krivoj frakciji HDZ-a, brže bolje odlučila iselit studente iz njihovih soba, pobacat poput smeća njihove stvari i useliti unesrećene.
Unesrećenima se svakako MORALO pomoći, to apsolutno podržavam, ali nipošto na način da se dira tuđa imovina, da se ljudi deložiraju i izbace na cestu.
Unesrećeni su kao posljedica potresa u gradu Zagrebu.
Gradu koji u svom vlasništvu ima nekoliko stotina slobodnih stanova, koje su gradili Bandićevi pajdaši, a koji neće biti prodani nikada.
Pa ni onda.
Grad ima hotele koji su prazni i biti će dugo prazni radi korone, a hotelijeri željni svake pare.
Sve se to moglo riješiti da se ne diraju oni koji su budućnost ove zemlje. Ili ova zemlja nema budućnosti.
Grad ima i stanove u vlasništvu koje je dao superbogatim zaslužnim Hrvatima, odreda prijavljenim u poreznim oazama.
Sve to znam ja, a Boga mi znate i vi.
I šutjeli ste ko pizde dok su vaše stvari trpali u vreće od smeća i tovarili u kamione.
Nema budućnosti za ovu zemlju uz ovakve studente, pičkice i šupke, šminkerice koje gledaju samo kako nabaciti koju krpicu na sebe.
Jer vi dragi moji studenti šutite. Jer vi nemate ponosa. Ni koliko pod nokat stane.
Niste se sjetili jebati mater svima koji su dirnuli u vaše, uzeli vaše sobe bez vašeg pristanka, kako smo nekada i mi, čak i radi, realno puno nevažnijih ciljeva radili.
Nas su cijenili, nas su se bojali, a vi, vi ste postali samo otirači o koje taru noge profiteri i sjecikese. Dupelisci i kukavice. U punom naponu snage!
Mene bi bilo sram pogledati se u ogledalo.
Vas ne.
Jebite se!
Uz ovakve studente, ovo društvo nema budućnosti!
