U zimi je došla korona.
Zagrebačke ulice opustjele su nakon najezde građana u šoping centre, debele babetine trpale su u kolica cijele pakete suhe germe, valjda iz straha da će im se u predstojećoj izolaciji dupeta smanjiti.
Kad smo već kod dupeta, automobili pred šoping centrima bili su pretrpani balama toalet papira.
U izolaciji se prema predodžbi zatucanih Hrvata, ždere germa i stalno sere.
Stanovi su ličili na skladišta Tete Violete. Oni bahatiji su teškom borbom izvojevane bale toalet papira ponosno držali na balkonima, nek susjedi vide tko je glavni seronja.
Zatvorili smo se u kuće. Živjelo se od pressice do pressice Stožera, koji nas je filao informacijama, o broju umrlih devedesetgodišnjaka koji su prije no što su umrli od korone imali cijelu gamu bolesti opisanih u medicinskoj enciklopediji.
Onda smo saznali što je to komorbiditet.
Imaš rak pluća, leukemiju, imaš devedeset i pet godina i onda te netko zapljucka nekakvim virusom koji liči na podvodnu minu i umreš od toga.
A mogo si živjet još tridesetak godina, imao si planove za još barem dvadesetak godina živit, a umro si na pragu starosti.
Na kraju svog života, ko Deda Pantelija.
Onda je počela škola na televizoru, pa su dječica gledala školu, a ostatak dana čangrizala su po kući jer su se željela igrati sa svojim vršnjacima.
Koji su isto bili zatočeni unutar svog doma.
Onda je došao potres.
Ustrašeni konzumenti toalet papira izletili su van na cestu, zagrnuti u deke, dok su se sitne pahuljice snijega koji je baš tada počeo padati lijepile na promrzla lica.
Usrao si se od straha, a toalet papir, eno ga na balkonu, tako blizu a tako daleko.
Onda su se počeli svađat.
Jerbo Zagreb nije bio održavan, zgrade su bile u jezivom stanju.
Dimnjaci su rušili krovove, upadali u stanove.
A dimnjake nisi mogo obnovit jerbo su spomenička baština.
Onda su počeli skidati crvene naljepnice s kuća opasnih za život, pa stavlja žute, kad imaš žutu naljepnicu, onda imaš i gajbu u kojoj smiješ živit.
Onda su se počeli vraćat na posao.
Dobro ne baš svi, mnogi su dobili otkaz jerbo su im firme otišle u pičku materinu radi korone, a ono što nije dotukla korona, dotukao je potres.
Što nisu dotukli korona i potres, dotukao je stožer svojim odlukama, sve u želji da se zaštiti zdravlje građana.
Javna okupljanja su i dalje zabranjena, naravno osim misa.
Onda su najavili Zakon o obnovi Zagreba, kako bi se ljudima koji su ostali bez svega, omogućio pristojan život
Onda su objavili da će raspustit Sabor, u sred neviđene krize, jerbo da će se održat izbori. A Zakon će donijeti slijedeći, deseti saziv Sabora, kad se jednom formira.
Nastala je panika jer se odgađalo s donošenjem Zakona.
Ali panici mjesta nema, jer su dvije najjače stranke HDZ i SDP izglasale raspuštanje Sabora.
Bez da je Zakon o obnovi Zagreba izglasan.
Jer im se jebalo za Zagreb.
Onda su došli izbori.
Onda su građani grada Zagreba pokazali što misle o onima koji su ih izdali i zajebali, koji su u najtežim trenucima grada izglasali raspuštanje Sabora.
Umjesto da su glasali za njih otišli su na roštilj.
Oni koji nisu išli na roštilj, nisu glasali za njih.
Onda je došla kiša. U stvari, kišurina, ma bolje rečeno potop.
Milioni litara vode slili su se na Zagreb.
Zagreb je pretvoren u jezero.
Duplo više miliona vode slilo se na Varaždin.
Varaždin se pretvorio samo u grad okupan kišom.
Ovo je kronologija događanja u Zagrebu zadnjih pola godine.
Zaboravio sam reći.
Prije rečenice U zimi je došla korona, trebao sam napisati Prvo je došao Milan Bandić.
Sigurno je sada cijeli tekst razumljiviji i razložniji, zar ne?
Cijela ova priča podsjeća me na biblijsku Sodomu i Gomoru.
Za one koji ne znaju:
Sodoma i Gomora bila su dva biblijska grada nedaleko od Mrtvog mora koje je Bog uništio sumpornim ognjem prema Knjizi postanka (Post. 18,16-18), jer su stanovnici istih bili grješnici, i što su pokazivali mržnju prema strancima i nisu pokazivali suosjećanje za slabe i siromašne. (Ez. 16,49)
Jebate, pa ovi u Bibliji kao da su znali što će se desiti u Zagrebu.
A čime su to Zagrepčani razljutili Boga?
