Ni na kraj pameti mi nije češati se o Zokija. Jerbo znam kako završavaju oni koji ga onako u dokolici podjebavaju.
Pa da mnome obriše pod cijelog Pantovčaka, a možda i one silne livade i šumetine koje tamo rasteju.
Ali ne volim mu ići ni niz dlaku, jerbo, kad nekome ideš niz dlaku, cijeli ti posao ide kako kaže moj frend Pišta, niz kurac.
Ja panegirike pisati ne znam. Bolestan sam dugo, patim od teške spondiloze, kičma mi se ne savija ni malo, ni pred kime, a glava mi je suha, ne mažem je vazelinom. Ali, evo, slažem se s njegovom tvrdnjom da je presuda lopinama iz HDZ-a tempirana. Nije tempirana zato jer su suci Vrhovnog suda oduševljeni izborom Dobronića ko da ih je neko prstom u oko uboo, pa je objava presude taman u vrijeme imenovanja truc Plenkoviću.
Kaj god pričao Plenković, kojem ja vjerujem nula posto, što je tridesetak posto više od onoga koliko vjerujem Njonji, Horvatu, Medvedu, Berošu, onoj ministarki seljanki koja je jedina na pravo mjesto postavljena, ili onom Ćoriću, ja mislim da je presuda tempirana. Na stranu što mislim da je HDZ pokrao državu, što samo po sebi ne znači da tako misli i sud. Presuda je ipak nekako rezultat moje želje i mojeg uvjerenja.
A zašto je tempirana?
Pa stvar je jednostavna, obično najveće misterije imaju najjednostavnija rješenja.
Presuda koja kazuje da je HDZ lopovska organizacija objavljena je prekjučer. Jučer su se svi upinjali tumačiti da ovaj HDZ, ko fol novi HDZ nema veze s hadezetom – klozetom od pred desetak godina, istovremeno za sva zla u društvu krive nekakve komuniste koji ne postoje već trideset i pet godina, a ona šačica zadrtih ušla je u naravno HDZ. Dakle nakon trideset i pet godina komunisti postoje, a nakon deset godina lopova u HDZ-u nema. Kaj ja znam, svi oni šerifi gradova u Slavoniji, gdje računovođe na drveću rastu, gdje sinovi od dvadeset godina postaju hotelijeri, pa oni čiji sinovi čuvaju drogu za Toma Forda, ili onih stotine glupana koji nisu mogli položiti bijedni državni ispit bez pomoći Rimčevke, ili jahači grupe Borg, svi ti su izumrli. Oni više nisu HDZ.
Nije HDZ ni Njonjo, a ni Šeks, tipovi za sva vremena, bliski vlasti već desetljećima.
Dakle, presuda je donesena prekjučer. A jučer je bio Svjetski dan pranja ruku. Tempirana je da bi HDZ izašao čist iz afere. Čistih ruku.
Jučer su svoje mekane i potfutrane ručice cijelo jutro prali Njonjo i Šeks, za svaki slučaj dezinficirao ih polijevajući ih još i dragocjenom rakijom. Ruke je cijelo jutro prao i Kalmeta. Rukeje pralo i desetine tisuća HDZ-ovaca koje su istrage i suđenja mimoišli voljom naravno, HDZ-a.
Ruke je prao i Kiro, pere, ali danas i Đakić, što je baš zgodno jer je danas subota, inače dan za kupanje i pranje.
Mogli su organizirati kolektivno pranje ruku.
Da bi sutra bili čistih ruku… Novi i čisti HDZ.
Pa će sutra svi pokazivati ruke i govoriti A vidi ruke.
Kao u onom vicu..
Bio Mujo u Njemačkoj i vratio se kući i sretne ga Haso.
– Jel’ ba, Mujo, kako je bilo u Njemačkoj?
– Uuu, super! Naučio sam i brdo trikova!
– Pa ‘ajde, pokaži koji…
– Pa ‘ajde, idi tamo do onog drveta, nasloni se i skini gaće.
Mujo priđe i pita ga:
– Jel osjećaš moj prst sada?
– Osjećam, Mujo…
Tako Mujo radio nekih 30 sekundi pa ga upita Haso:
– A bolan, Mujo, pa gdje je tu trik?
– Pa je l’ osjećaš prst?
– Da!
– A vidi ruke!
