Štrajk je smetlara. Ili ljepše rečeno radnika Čistoće. Državotvorno rečeno, štrajk je djelatnika Čistoće.
U biti, isti kurac, drugo pakovanje.
Smeće se ne vozi jerbo je štrajk. Gomila se svakog dana, a radnici Čistoće se štancaju pri dolasku na posao, pa na poslu češkaju jajca cijeli dan, jerbo su u štrajku. A u štrajku su jerbo ih je neka nadrkana baba slikala kako miješaju otpad. Miješaju na javno. Da ih se vidi, a po potrebi i snimi. Pa je uprava glumcima u video uratku dodijelila otkaz, kad je pukla bruka.
A danas nemreš radnika ni krivo pogledat, a kamo li ga poslat u kurac ili materinu, da se odma ne desi kolektivno sranje. Štrajk ili bunt.
Po pravilu, odmah se pojave lešinari sa strane, političari ili sindikalni tamburaši, koji bi pokušali uhvatiti komaček popularnosti, koju minuticu kenjaže na telki. Jerbo to odgovara njihovom egu. Jebe se njima za štrajk. I za radnike im se jebe. Upravo kao što se doktoru Hermanu (HDZ) jebe za djelatnike. Jebe im se i za odvoz smeća, ili neodvoz.
Ovaj puta, smetlari su sindikalistima lansirali odjeb. Štrajk nije pokrenuo sindikat.
Mene fascinira nešto drugo.
Neznanje.
Da se odmah razumijemo, ja bih, da sam direktor Čistoće, ovim frajerima opalio otkaz. Tu nema zbora. Jer su prekršili sve što su mogli. Prekršili su ono što se nekad zvalo tehničko tehnološka disciplina. Pišali u tanjur iz kojeg jedu. Pa lijepo, dragoviću moj, pišaj i dalje, a ja ti omogućim sve vrijeme ovog svijeta. Otkazom.
Tko gubi, ima pravo da se ljuti, tako smo govorili nekada, kad se smjelo dakati, a da ti ne skoči netko u lice i proglasi te srboljubom. Pa su se pobunili ljutiti radnici jerbo su njihovi kolege dobili šupkartu.
Nastao je spontani bunt.
Kad je počeo bunt, napravljena je greška. Kardinalna.
Otkazi su povučeni, gaće su skinute. I na dupe s kojeg su skinute gaće zaletio se tko je stigao. I HDZ ali i bestidni Zekanović, referent za smeće u HDZ-u. Otkazi se nisu smjeli povlačiti. Nego se trebalo ustrajati na njima.
Iz podosta bogatog iskustva znam, da je radnička solidarnost danas vrlo slaba. Osim u slučajevima kad netko najebe radi stvari koju rade svi ili većina. Ali ih nitko ne snima. Kad spontani bunt krene, vrlo ga je teško obuzdati. Nakon smetlara, javit će se ZET, Zrinjevac, Sportski objekti, plinari i tko sve ne. Jer vide da ide. Da prolazi.
Drugovi smetlari su za sada u prednosti. Komunikacijskoj. Njihova obraćanja su jasna, jednostavna i definirana. A obraćanja Novakovića i Vića su nespretna, krivo tempirana. Ko da su obraćanja javnosti vježbali u nekakvoj partijskoj ćeliji. Razumljivi su poput Gordana Grlića Radmana. I Branka Bačića.
Nekaj se mislim, kad bi smetlari jednako kvalitetno čistili kao što ovih dana komuniciraju s javnošću, grad bi bio čist ki apoteka. Očito im tamburanje bolje ide. Mogli bi se mijenjat s Vićem i Novakovićem za posao. Možda i ne bi bilo lošije.
Tamburanje ide dobro i načelniku Tomaševiću, kojeg su valjda na povratku iz Atene bacili iz aviona ravno pred novinare. Pa je onako ugruvan počeo sipati budalaštine ko iz rukava.
Kaže, mi nećemo platiti štrajkaše za vrijeme koje su češkali jajca, a nisu odvozili smeće, nek ih plati sindikat.
Sam Bog mi je svjedok o dvije stvari. O tome što uistinu mislim o sindikatima. I o mom dobrom kućnom odgoju koji me sprečava napisati što mislim o sindikatima.
Dakle, to smo razjasnili. Tomašević neće platiti vrijeme provedeno u štrajku. To je njegovo pravo. Ne bih ni ja. Ali, obavezu plaćanja prebacivati na nekog drugog, e, tu ispadaš samo budala koja ne zna posao koji radi. Iskreno, mene nije začudila njegova izjava, jer na mislim da on ne zna ništa.
[warning]Sindikati nisu organizirali štrajk. Pa nemaju nikakvu obavezu plaćanja češača jaja.[/warning]
Stvar je išla bez sindikata. Vidljivo je već iz činjenice da je njihovo obraćanje jasno. Naknadno pojavljivanje one Ožićke, koju sam bio već srećom posve zaboravio, samo je želja za samopromocijom.
Jer, gdje ona stane, trava ne raste, ali to je ionako sve kratkog daha. Štrajk će biti gotov u četvrtak, jerbo direktor Vić četvrtkom poslije posla ide doma, u Osijek, gdje plaća porez. prirez, zarez i narez. U Zagrebu samo troši prirez. I dobiva plaću iz prireza. I troškove za stan, a koristi ga samo ponedjeljkom, utorkom, srijedom, a u četvrtak odlazi. Dobra matematika za grad Zagreb. Ali su zato dobili vrhunskog stručnjaka koji je ostavio svoju bivšu firmu u teškom gubitku.
Pošto je obraćanje smetlara jezgrovito i jasno, razumio sam da se zahtjev za poništenjem otkaza odjednom pretvorio u nekakvih dvanaest zahtjeva. Te oće sistematizaciju, oće i veće plaće, što je i uredu. Manipulant kante za smeće ima plaću jednaku plaći srednjoškolskog profesora. A trebalo bi barem imati plaću sveučilišnog profesora.
Upravo ta transformacija, od jednog zahtjeva u dvanaest, navodi me na slutnju da je netko sa strane upetljao prste. I da vodi cijelu igru.
Netko provocira, a nisu ni masoni, nisu ni Srbi. Možda su moroni? A možda samo HDZ.
Mladi smo, vidjet ćemo.
Napomena:
Namjerno nisam pisao da sam skoro siguran da se sve ovo Bandiću ne bi desilo. Jer su mu smetlari vjerovali. On bi došao među njih, nekolicini jebao i oca i majku i stvar bi išla dalje. Jer bi govorio jezikom koji oni razumiju.
A nisam pisao zato jer mi treba malo predaha od neprekidnih napada sekte. Koja ne zna ništa. Ali ih je puno.
