Primitivac se ne postaje. Primitivac se rađa. Svatko je od nas primitivac kad se rodi, jer nije svestan ničega i ništa ne zna. Sa godinama međutim, otkrivamo svest, stičemo znanja, obrazujemo se. Neki među nama ostaju na nivou novorođenčadi, jer ništa nisu ancylite.
To je primitivizam.
Nisam pitao, jer sam odmah udario u bit. Bez predigre i glađenja.
Kakvi ste sa srpskim? Govorite li ga? Razumijete li ga? Ili ste samo na pas mater?
Nisam stavljao titl na ovu izjavu Milojka Pantića, radi kratkoće vremena.
A i da vas poštedim izljeva zlobe. Jer bih, za one kojima problem razumjeti što govori gospodin Milojko Pantić stavio titl na ćirilici.
Pa se jebite i rastite. Za vas koji ne razumijete ionako ne pišem.
A upravo o vama je riječ u ovoj izjavi.
Potrebno je učiniti samo malo stvari.
Načuljiti uši, pa tamo gdje se spominje riječ Srbin, promijeniti u glavi u riječ Hrvat.
Poželjno je naravno i razumjeti o čemu priča gospodin Pantić. A on vam samo lijepo kaže da ste primitivci i blago neuko.
Ne pristajem ni na laž da je Sveti Sava, a ne Isus Hristos, tvorac naše religije koju oni zovu Svetosavlje. Da je njegov otac nepismeni Stefan Nemanja, tvorac prve srpske države zbog čega mu današnji lažni vrhovni komandant Srbije diže spomenik guliverskih dimenzija. Primitivac se ne postaje, primitivac se rađa. Svako je od nas primitivac kad se rodi jer nije svjestan ničega i ništa ne zna. Sa godinama otkrivamo svijet, stječemo znanja, obrazujemo se. Neki među nama međutim ostaju na nivou novorođenčadi, jer ništa nisu naučili. To je primitivizam.
Profesionalni Srbi ne žele ni posumnjati u crkvene dogme bolje reći laži koje se prenose „s koljena na koljeno“. Svako tko to hoće lako će doći do istine tko je i što je bio Sveti Sava i kako je i zašto u „srpskoj crkvi i školi postao Svetiteljska glava“. Isto tako se lako može utvrditi da ne postoji škola koju je osnovao, da nikada ni jednu knjigu nije napisao, pa prema tome nije u životu imao ni jednog učenika.
Priča o Svetom Savi bila je moja podrška direktorici Osnovne škole iz Sečnja Oliveri Marjanović, koja je držeći se Ustava u kome piše da je Srbija sekularna država, zabranila da svećenici u školi obilježavaju slavu Savindan. Taj njen stav osudio je čak i ministar obrazovanja Ružić. To je bruka i sramota Srbije, a ne izjave Milojka Pantića o Svetom Savi.
Nije laž to što je Vuk Karadžić bio katolik, ali je lažan stav Srpske crkve da samo ljudi pravoslavne vjere mogu biti Srbi. Nije slučajno ingeniozni Miroslav Krleža još 1928. godine napisao stih: „A sve je laž, laž grozna ni crna ni bijela. Laž riječi, knjiga, barikada, opela. I ničeg nema, ni Boga ni vraga. O zašto smo se klali mati moja draga“.
Volio bih da mi primitivac koji je napisao pamflet „Bruka i sramota Milojka Pantića“, argumentira što u mom razgovoru s novinarom Večernjeg lista nije istina. Život u Srbiji od raspada velike Jugoslavije, prolazi nam u gustoj nacionalističkoj magli koju putem crkve i pod plaštom politike prodaju Srbi lupeži, nitkovi koji su nacionalnost pretvorili u profesiju. Sve to liči na neki težak i mučan san koji ne možemo prihvatiti, ali niti ga se otarasiti”, zaključuje Milojko Pantić.
