Sinoć sam legao sretan i zadovoljan. Popio sam i čašu vina, da nazdravim netom pročitanom priopćenju MORH-a.
Ministar nije ozlijeđen niti itko iz tog službenog vozila
S koliko li sam zebnje čitao kratku vijest o tome da se štićenoj koloni u kojoj se nalazio ministar od obrane i dronova, na put ispriječio maleni svijetloplavi C3 u kojeg je svom snagom udario moćni A8 u kojem se vozio ministar od obrane i obaveznog vojnog roka Ivan Anušić.
Gledam fotografije. Moćno crno vozilo, eksplodirali zračni jastuci, razbijen prednji kraj od siline udarca. Malo dalje sićušni C3, razbijene lijeve strane, zračni jastuci nisu eksplodirali.
Glavno da je ministar dobro. I da su ministar i njegovo osiguranje pružili pomoć putnicima iz drugog vozila koje je sudjelovalo u prometnoj.
Što i nije posve točno.
Naročito ne onaj drugi dio, o sudjelovanju drugog vozila u prometnoj nesreći.
Drugo vozilo u nesreći nije sudjelovalo. Drugo vozilo je u nesreći napucano. Obijesno i bahato. Napucano od ministarskog tenka, A8, koji je vozio brzinom primjerenoj brzini kojom se kreću štićene kolone kroz grad. Kontra smjerom, kroz crveno. Jer njemu se žuri. Vozio je brzinom kojom, kada bih se vozio ja, prometna policija bi mi uzela dozvolu na trideset i pet godina.
Ministrovo vozilo kretalo se naravno, velikom brzinom, a naravno i posve logično, kretalo se pogrešnim smjerom Ilice. Takozvani kontra smjer. U smjeru kretanja vozila ministra smiju se voziti samo tramvaji i taksiji i policijska vozila. Ministrovo vozilo u vlasništvu je MORH-a, to su oni kaj isto nose uniforme, ali nisu policija. Prema tome, nema kontra smjera, nema crveno, nema jurnjave.
Pa jebate, ako si ministar obrane, pa nisi Banožić, prometni ubojica u vrijeme dok je bio, pazi sad, ministar obrane, pa da imaš licence to a kill. Izgleda da svi ovi đilkoši kaj bi nas branili imaju dozvolu za ubijanje. Pa da malo rade, dok čekamo da nas i ako nas ikada tko napadne. Pun mi je kurac rata. Pun mi je kurac naoružavanja, pun mi je kurac klipana koji svoju urođenu tupost i neinteligenciju vrlo nevješto skrivaju iza uniformi, iza priča o ratu. I koji mogu sve. Pun mi je kurac guranja u rat i militarizacije, o kojoj povazda seru tipovi koji nisu čuli kako puca lubanja kad se metak iz tvog Thompsona zabija u nju i raznosi je u atome. Pa idite u rat. Ko vas drži. Ne ratujte na cestama, ne ubijajte nas.
Cijela ta scena posjetila me na davne scene izblijedjele fotografije iz Osijeka, kad moćni tenk udara u malenog i nemoćnog fiću. I zgazi ga. Nije isto, znam, jerbo ministar nije zgazio maleni C3. Samo ga je opizdijo dolazeći iz krivog smjera.
Pitam se, s kojim pravom ministar juri u kontra smjeru. I to juri službeno. U Službenom Audiju A8? Zašto Audi, vidi se i po slikama. Jer u njemu sve radi, sve je ispravno. Airbag je zaštitio frajere koji se vozaju velikom brzinom u kontra smjeru. Pa je ministar neozlijeđen, Bogu hvala. Pa je mogo pružat pomoć onima koje je bahatom vožnjom unakazio.
Što da superskupi i super moćni A8 nije imao airbag, pa je ne daj Bogo najebo, ko bi njemu pružao pomoć? Građani? Kome bi građani prije išli pružiti pomoć, ministru bahatliji ili nekakvom šmolji u C3 koji je prolazio na zeleno svjetlo kroz semafor?
Pitanje je to na koje Andrej Plenković, pitanje je to na koje cijeli nakaradno sklepani sustav, ne želi čuti odgovor. Jer ga znaju. Znam ga i ja. Znate ga i vi.