Za svoju se pamet ne mole. Jer je i nemaju. Jer im ni ne treba.
Oduvijek sam volio hrabre ljude. One koji donose odluke bez krzmanja, bez straha. Ponekad i u djeličku sekunde. Jer, tko zna gdje bi bio svijet da nije bilo hrabrosti otkrića recimo Kristofora Kolumba, ili Magellana?
Svijet bi još živio u srednjem vijeku, upravo kao što recimo žive ljudi na mikroskopski sitnom djeliću Zemljine kore, koji se zove Hrvatska. Žene bi se ponašale čedno. I smjerno. I slušale što im muževi naređuju. A muževi kad ne kockaju onda kleče i mole Boga da ženama prosvijetli pamet.
Hrabrost
Nikad ne bi čovjek pomislio koliko hrabrosti ima u malom debelom tijelu tipa koji staturom podsjeća na legendarnog Chica Felipe Cayetano Lopez Martinez y Gonzalesa, dakle tip je u vrijeme kada je sve, ili barem strašno puno toga javno zahvaljujući Internetu dostupno svima, posao izrade vrlo bitnog softwarea dodijelio nekoj babi koja se razumije u izradu vjenčića i jednostavnijih cvjetnih aranžmana. Veća je to hrabrost nego hrabrost Tarzana koji niz slap skače u jezero i bori se s krokodilima.
Ali valja priznati, naš Chico Hrabriša ima zaštitni shield, za one nevježe koji se ne kuže u sci-fi ili u igrice, on ima ugrađeni štit, koji ga štiti od krokodila, od pada, pa i onog niz slap. Nauka je tako uznapredovala da je taj štit skoro i nevidljiv. Komadić plastike utrpan u novčanik, štit koji mu daje imunitet na sve što napravi. Nešto poput licence to a kill, Jamesa Bonda. Kad smo kod Bonda, meni je Šonjo Koneri bio najbolji.
Taj shield samo je naoko komadić plastike, ali na njemu piše HDZ, ime i prezime i još neke pizdarije. Naravno, hrabri debeljko se ne zove Chico Hrabriša, nego Super Vili.
Još jedan junak
Čudno je to, da posve obični ljudi, činovnici, mastiljari s izlizanim i do sjaja izglancanim hlačama na dupetu, tipovi koji dolaze na posao, pa listaju i prevrću papire cijeli dan, pale cigaretu na cigaretu od duhana požutjelim prstima u uredu prepunom dima, a ured natrpan bezbrojnim registratorima, kartonskim mapama prepunim papira, uvezanim gumicom da se sve ne raspadne, a cijeli ured vonja po dimu i tko zna koliko, od starosti požutjelim papirima, koje godinama nisu vidjele svjetla ni osjetila ljudsku ruku.
I mene uvijek iznova oduševi hrabrost takvih mastiljara, za koje bih rekao da se i u lift boje ući. A onda se odjednom ustanovi kolika je količina hrabrosti u njima.
Kobili se nado, da ćato ima takvu hrabrost.
Cijela država s ogromnim zanimanjem pratila je zbivanja oko nagle propasti koncerna Agrokor. Frcale su milijarde, odjednom su se počeli pojavljivati nekakvi nikad čuo stručnjaci, ali svi od iste vrste, svi imaju zajednički nazivnik, svi su bliski vlasniku platinastog shielda, Andreju Plenkoviću.
U Saboru su se vodile teške bitke danima, a proteklo se i na mjesece. Jedna stranka se raspala na dva dijela, a dio jazavaca iz te stranke pobjegao u brlog jazavaca koji su vlasnici licence to a kill kartice i k osam jazavaca koji ovima s licencom u brlogu jezikom dupe čiste, tih osam nemaju licence to a kill, ali im ne može niko ništa, jerbo su zaštićeni. Jerbo su mali. Nazovimo ih onako, manjine.
Svašta je tu bilo. Hapsili se direktori tvrtke, vidjeli smo i Todorića bez zalizane frizure kako nevješto trči ispred novinara, skrivajući svoju najveću tajnu, koja je ipak vrlo brzo otkrivena. Pred kamerama, na očigled vascele javnosti.
Čovjek ni suvislo govoriti ne zna, a stvorio je najveće poslovno carstvo na Balkanu
Došla je murja, u društvu tužibaba gospodina Cvitana, a oni su kako se to suhoparnim jezikom govori, izuzeli šlepere dokumentacije, zaplijenjeni su brojni kompjutori, a kako naša policija plijeni i tastature, monitore i miševe, dva velika kombija bila s su nakrcana i tim vrhunskim dokaznim materijalom.
Ondak se upetljo i sud, pa je sud naredijo da se sve to da na vještačenje. Nađen je u tren oka i vještak, možda je potraga za vještakom trajala minutu dvije dulje no što je nađen kupac.
Kupac je za sitne pare kupio koncern i odma ga prodao dalje, naravno za više od uloženih sitnih para.
Vještaka je našao gospodin Cvitan. A vještak je prionuo poslu. Prolazile su godine, svašta se izdogađalo u međuvremenu, završena je i međunarodna arbitraža, odluka se očekuje uskoro, da bi odjednom postalo jasno da vještak kojem je povjeren cijeli posao, pojma nema o tom poslu. Jerbo se uopće ne bavi financijskim i računovodstvenim vještačenjem.
A nađen je direktnom pogodbom, premda se radi o ogromnim iznosima. Bravo za Cvitana.
Gospodin Cvitan je naprosto rekao, Uzet ćemo Febu.
Tom rečenicom, Uzet ćemo Febu izbjegao je bilo kakvo propitkivanje, jer ni oni nagluplji i najnedupavniji nisu pitali Koji Febo? Jer im je dopizdilo da ih opet neko zajebe. Ko tisuću puta do sada.
I sada se ispostavilo da taj mali nekakvi smiješni tip, koji staturom podsjeća na Chica Hrabrišu s početka priče, uopće pojma nema o financijama i računovodstvu.
O tim financijama i tom računovodstvu pojma nema ni njegova firma, koja se sada, nakon što je uzela pare koje joj je dodijelio direktnom pogodbom dobri i pošteni gospodin Cvitan, nakon što je dvije godine šutjela ko pička, službeno očitovala o cijeloj stvari.
Ukratko prepričano odgovor otprilike glasi.
Naša firma se ne bavi računovodstveno financijskim vještačenjem.
Nama su ponudili novac. I mi smo novac uzeli. Ko vas jebe.
Zadivljujuća je hrabrost gospodina Cvitana, za kojeg su i Tarzan i Chuck Norris goli kurac. Hrabriji je i od Super Vilija, jer on licence to a kill nema. On ubija bez dozvole.
Dobio sam informaciju da će tim i takvim pravim hrvatskim hrabrišama biti dodijeljeno odlikovanje. Na skromnoj svečanosti na Trgu žrtava fašizma. Biti će organiyirana i skromna zakuska, neće biti puno hrane, jer za catering je zadužena Gabi, koja će veći dio hrane odnijeti kući. Po ustaljenom običaju.
A hrabrišama će orden i lente dodijeliti nitko drugi do Andrej Plenković.
Orden za hrabrost s lipovim kurcem i lentom dr. Ive Sanadera
A orden nek si u dupe nataknu. Bez vazelina.
Mislim da smo pri odabiru likova koji su otisnuti na Eurima napravili strašnu grešku.
Na najvećem apoenima trebao je biti lik najvećeg sina Hrvatske.
Lokomotive koja nas vuče u napredak.
Čovjeka koji nas obasjava poput Sunca.
Andreja Plenkovića. pic.twitter.com/Jz8IYClHBU— Spectator (@SpectatorHR) December 3, 2022
