Cijeli svoj radni vijek radio sam u gospodarstvu, privredi, bumo rekli.

Bilo je situacija kada je poduzeće bilo u preplati PDV-a, po nekoliko miliona kuna. A love ni odakle.

Onda lijepo, telefon u ručice i Halo Porezna, dobar dan, dobar dan, znate mi smo u preplati za dva i pol miliona kuna, a lovica bi mi trebala, pa jel možemo zatražit povrat?

Možete, naravno, odgovara ljubazni glasić sa druge strane žice. Nema problema, pošaljite zahtjev mailom ili faksom, mi ćemo odmah donijeti rješenje o povratu, a rješenje će vam prekosutra donijeti Porezna inspekcija koja će doći pregledati poslovanje poduzeća.

Pa kad ti dođe Porezna, onda im moraš dati sve uvjete za rad.

Posebnu sobu sa ključem, faks, internet, fotokopirku.

Pa se motaju preduzećetom dva tri mjeseca, postavljaju od pametnih do blesavih pitanja.

Blokiraju ti rad računovodstva koje se pretvara u njihov servis, stalno nešto vade. Pa im daju.

A ja lukavac, dao nalog da sve što im daju, moraju kopirat i meni na astal.

U uredu tona kopiranih kartica, ugovora, dokumenata.

Pa slažem teorije o tome što traže, što gledaju.

Sve to mi je proletjelo kroz glavu u dvije sekunde, ako ne i manje.

Ma hvala, ne treba, snaći ću se.

Tipičan je to način rada i reketarenja poduzeća od strane države.

Ako nisi platio PDV, jebu te ko majmuna, nemreš dobit čisti BON 2, a bez BON 2 ne valja ni živit.

Ni radnik koji nema veze sa financijama, nemere kredit podić, jer mu prduzeće nije platilo PDV, jer ga u banci traže i taj jebeni BON2.

Ako si PDV preplatio, tražiš li povrat, najebo si.

Sve u svemu jedan fer i poticajan odnos  države prema poduzetnicima.

Sada je situacije puno bolja.

Sada Inspekcijom predsjeda dobri i čestiti Andrija Mikulić.

(HDZ).

A znamo svi da HDZ nikada ne ucjenjuje nikoga.

Poštena je to i čestita stranka.

Koja vodi računa o dobrobiti sviju.

Svojih članova.

Evo, Andrija Mikulić, radi kojega su mijenjani zakoni, osnovana je inspekcija samo da bi ga se maklo iz Zagreba, pa ga se uvalilo u inspekcijsku fotelju u nekadašnjoj Ininoj zgradi u Šupčevoj ulici u Zagrebu.

Pri tom su iz zgrade izbacivali, bahato izbacivali dobar namještaj, da bi kupili novi. A stari su čuvali, da ga koji siromah ne bi odnio kući.

Jer se namještaj treba baciti.

Već sam taj događaj pokazuje bit i narav inspekcije.

Hodanje preko leševa.

Ali ona marljivo zatvara slastičarne i pekarnice za desetak kuna razlike u kasi.

Ona je ta koja nikada nije ušla Todoriću u dućane, pa nisu ni znali što se događa.

Sada će Andrija Mikulić biti faktor u kampanji Kolinde Grabar Kiratović.

Hoće li skupljati lovu za kampanju na otprilike isti način kao što rješavaju povrat PDV-a?

Ucjenom?

Uvjeren sam da hoće!

VEZANI ČLANCI: