Kad budale i djeca imaju novce, kramari trguju. Malo mi je žao nevinu dječicu stavljati u isti kontekst sa bedakima, ali jebiga, to je uzrečica, dvije varijante sklopljene u jednu.

Evo, povodom kupovine avijona u pokušaju, oglasio se i State Department, pa su rekli da je njima posve svejedno kome lukavi Izraelci, koji nikada ali baš nikada ništa ne bacaju, osim ako to nisu bombe na izbjegličke kampove, mogu prodat te Barake Hrvatima željnim avijona i poprilično depresivnim jer im nebo ne paraju stari špareti.

A ovi iz državotvorne stranke baš su navrli kupiti baš te Barak avijone. Pokušavalo se proniknuti u razloge, zašto baš Barak?

Pa je bila svojevremeno po medijima redaljka stručnjaka, pilota, mehaničara ali i nestručnjaka, ma svaki koji misli da je neki kurac uzeo je učešće u panel diskusijama, u kojima su pričali zašto da i zašto ne.

Ali, dilema je u glavama ostala i dalje.

Pošto ja automatski odbacujem uvijek i iznova svaku tvrdnju koju profuflja ministar Krstičević kao neistinitu, nije mi bila prihvatljiva njegova priča.

Onda sam shvatio zašto Barak.

Cijeli HDZ je stao baš iza tog Baraka.

Jer je kupovina  tih aviona svojevrsni hommage stranci, rođenoj u BARAKI, čak je jedan ministar, koji je želio pokazati koliki je vjernik te lopovske religije stanovao u BARAKI.

I onda se pojavi avion BARAK.

Pa di ćeš logičnije.

Jedini je zajeb kaj su Izraelci u te stare šparete od kojih svaki ima tisuće sati korištenja u vrlo teškim uvjetima, niskom letu iznad pustinje, gdje pijesak slabi strukturu, avijoni po kojima su žestoko pucali odozdo, dok su ovi bacali bombe po izbjegličkim kampovima, potpuno preuredili.

Čak i izvana ne liči na originalni F16, jer su mu ugradili nekakvu grbu.

I ondak je izbila zavrzlama na površinu.

Ameri koji su prodali po simboličnoj cijeni te avione pred trideset godina, sve da bi mogli jeftino bacat bombe na izbjegličke kampove, ne daju da se avijoni koji su preuređeni, prodaju nekakvim krkanima, koji bi se baš htjeli voziti u avijonu i ići brrrrrrrr, dok paraju.

Jer u njima nije američka oprema, nego izraelska, za koju svi izjavljuju da je suvremenija.

Čak i Krstičević, kojemu ja ništa ne vjerujem.

Pa se sada svi čude ko pura dreku. Ili njuferica kurcu. Svejedno.

E, on da se oglasijo taj State Department, kažu, oni nemaju ništa protiv ako su Izraelci našli bedake koji se oće vozit u šparetima.

Ponosno i samosvjesno.

U trabantima čekat na semaforu, dok kraj tebe stoje bembure, passati, merdžani. A ti ponosno objesijo krunicu i zastavicu hrvatsku, a na retrovizore navuko one kurtone sa šahovnicom.

Jer je trabant simbol tvoje samostalnosti. I čuvar tvojeg sedmostoljetnog sna!

E, sada može doći do lopovuka, ako već u cijelom poslu nije, u što sumnjam.

Lukavi Židovi vrate američku skalameriju u avijone, demontiraju grbu i prodaju ih Trabant fan clubu.

Ovi iz TFC ima lijepo sve plate, jer je jučer ministar Marić meketo da su novci spremni i rezervirani.

Ak su rezervirani, nema majci da bi se ti novci mogli, barem malkice spizdit recimo na nekakve lijekove za dječicu. Ili za uredit koji vrtić.

Oni su za trabante.

KOJI, AKO DOĐU PREMA ZAHTIJEVU STATE DEPARTMENTA, JER OČITO DA BEZ TOGA NEĆE BITI NIŠTA, VIŠE NEĆE ODGOVARATI TEHNIČKOJ SPECIFIKACIJI  RADI KOJE SU I KUPLJENI, NARAVNO, AKO JE SAMO TO RAZLOG!

Pa će biti pušing!