Veliki drek uvijek izlazni na stražnji izlaz

Sretni princ

High above the city, on a tall column, stood the statue of the Happy Prince. Danima mi se u posljednje vrijeme u mislima pojavljuje...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Danas opet aktualno: Hrvatska, zemlja s dva stara pozdrava – Za dom spremni i Prst u prkno!

  Vječna je tema razgovora i prijepora razgovor o iskrivljenoj prošlosti. A takvi ljudi ni nemaju budućnosti. Danas se opet aktualizrala diskusija o ZDS. Pa...

Miroslav Škoro postao je pripadnik Kninske bojne, hoće li dobiti čin i spomenicu?

Postoje stvari koje me raznjupaju. Popizdim da se sav tresem. Obično se mogu svrstat u dvije riječi. Pokvarenost i zatucanost. Naravno u kombinaciji. Priznam, uistinu nisam sreo u zadnjih...

Dragi političari, bilo bi lijepo kada bismo mi mogli poentirati nad smrću nekoga od vaših bližnjih. Da smo egal!

Javlja mi se SMS-om čitatelj Milijan B. iz Zaboka, da je danas, prolazeći preko Trga žrtava fašizma u Zagrebu, u fontani ugledao crnog labuda...

Hrvatska je mala zemlja za veliku nepravdu.

A sve samo zato jer ne funkcionira osnovni mehanizam.

Pravosuđe.

Ruglo kojem se rugaju svi. Jer, lako se rugat dok ne dođeš u situaciju da pravosuđe odlučuje o tebi i tvojoj obitelji.

Nepravda je postala toliko uobičajena činjenica, da se već teško i osvrtat na nju.

Hrvatsko pravosuđe nije zasnovana na presedanima, poput pravosuđa anglosaksonskih pravnih sustava.

Rekao bih srećom.

Jer odluke naših sudova su toliko nakaradne, da kada bi te presude postale presedanske, onda bi prometne ubojice nakon godine dana upravljale svojim ubojitima automobilima koji su se tek vratili sa popravka kod autolimara.

Pa bi se na sudovima odvjetnici prometnih ubojica pozivali na spor Horvatinčić broj jedan.

A da ne dopizde sucima i javnosti, onda bi se drugi puta pozivali na spor Horvatinčić broj dva, a kada bi se radilo o višestrukim žrtvama, onda bi svakako presedanski bio spor Horvatinčić broj tri.

Pa bi njihovi štićenici lijepo i veselo izlazili iz sudnice.

Silovatelji bi mogli nastaviti sa svojom podlom rabotom, kao da se ništa i nije desilo.

Gospodarski lopovi bi odmah nakon tromjesečnog guljenja krumpira mogli nastavit s krađama i prevarama.

Da je presedanskog pravosuđa i dan danas bi bio Zdravko Mamić u Hrvatskoj, jer bi bio suđen po presedanskim slučajevima Čobanković ili Ljubo Česić Rojs, ogulio nekoliko stotina kila krumpira i mogao na dalje musti Dinamo i Prčiju, kako se svojevremeno nazivala ekipa u crvenobijelim pravokutnicima, kako im kockoglavi tepaju, bjeguncima u porezne oaze, kockastima.

Niti jadni Nadan Vidošević ne bi bio izvrgnut ruglu i povici, da se prema njemu poveo presedanski slučaj Ivica Kirin. Ma ni zatvora ne bi vidio.

Zbog nepostojanja presedanskog pravosuđa jadni suci su prisiljeni izmišljat cijele akrobacije, ne bi li oslobodili ili osudili na minimalne kazne razne zločince i hajduke.

Te nadrljat presude kojima bi se smijala i djeca od dvije godine.

Razrađen je cijeli sustav u održavanju nivoa nakaradnosti pravosuđa.

Recimo, ako si neki važniji drek u društvu, ni ne prespavaš u zatvoru makar ti je stan prepun droge, jer poznaš Toma Forda.

To što ti je otac general hrvatske vojske i osoba sklona kriminalu, svako ti je olakšavajuća okolnost.

Pa se policija obazrivo ponaša s tobom, jer ti poznaš Toma Foerda koji ti je napunio stan drogom.

A Ivanu H. građanu kojem sutkinja nije dopustila saslušanje svjedoka obrane, kojem se poduzeće koje je navodno oštećeno tri puta, očituje da nemaju nikakva potraživanja od njega, sutkinja drapi godinu dana nepravomoćno. Iako su oni svjedoci optužbe iskazivali činjenice koje su mu išle u korist.

Pa sutra po presudi sve novine objave da je nekakvi anonimus Ivan H. (ali objave puno ime i prezime) osuđen na godinu dana zatvora, jer je lopov i jer je muljao.

Da bi se skoro četiri godine agonije i osobnih kriza i tragedija, ispostavilo da on nije kriv.

I isti sud donosi presudu da nije bilo kaznenog djela.

Kozi koja ga je osudila i uništila nekoliko godina (6 1/2) života, nije se desilo ništa.

Eno je i dalje mekeće za plaću od dvadeset tisuća kuna i donisi svoju pravdu, nikom jasnu.

Na sudu iz kojeg se izlazi na stražnji izlaz,

Pričao sam danas sa Ivanom H.

Pokazuje mi ogorčeno članak u novinama, o Milanu Bandiću koji napušta sudnicu na zadnji izlaz.

Uzrujano mi priča kako su jedne novine, Večernji list, držale članak u kojem piše da je on lopov i četiri godine nakon pravomoćne oslobađajuće presude. Slao im je presude, hodočastio, a njima se jebe živo.

Posao nije mogao naći, svaka budala ga je mogla progooglati bez problema.

Milan Bandić, oličenje sveg zla u gradu Zagrebu, čovjek koji je svojim nastranim umom i poimanjem morala, obezvrijedio i parlamentarnu demokraciju, čovjek koji je oteo građanima u vjeru u bilo što vezano uz ovo društvo, jučer je zgradu Županijskog suda u Zagrebu, u kojoj se svakodnevno nalazi, na zadnja vrata.

Na koja nikada ne izlaze optuženici.

Zašto, naravno, nitko ne zna.

Misteriozno poput krugova u žitu.

Jer, cilj je ovog sustava u kojem vegetiramo, dokazati da smo svi mi drek, a on veliki drek.

Koji izlazi na stražnji izlaz.

Pročitajte i ovo:
Breaking News: Milan Bandić ima rođendan, Spectatorova čestitka Gordanu Marasu!

Magarac

Vozio sam danas. Jak vjetar tresao je auto. Otvorio sam prozor, samo malo. Studeno je vani. Baš jako hladno. U autu je toplo, vozim...

Potjeh u potrazi za tintom

Pažljivo otvaram bočicu tinte koju sam izvadio iz kutije. Vrhovima prstiju, blago, pazeći da se ne uprljam tintom. Poklopac okrenut prema gore, odlažem na...
6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Sisa Grada Zagreba

Početkom ove godine Grad Zagreb odlučio je pokazati kako on transparentno posluje. Pa je otvorena web stranica transparentnost.zagreb.hr. na kojoj su iskazana sva plaćanja...

Tomaševiću, gdje su Ti bageri?

Davno, još sam bio gimnazijalac, u mom kvartu nalazila se niska kuća, s rešetkama na dva prozora. Škripava vrata. Dva dimnjaka na krovu prekrivenom...

Pišta i ja

  Snaga ulice Imam frenda. Pišta ga zovemo. Oduvijek. Dali su mu ime po djedu Stjepanu. Kojeg su svi zvali onak purgerski, Pišta. Mali Stjepan bio...

Najnovije

spot_img

Pročitajte...