Parafraziranje
Pa da parafraziram, Znate l priču o Likaju Mornaru? I ja sam je onomad čuo.
Danas sam naletio na priču koja mi je odmah zazvonila poznato. Prizivam je u sjećanje, ali i čitam iznova. Čudna priča, ali me upravo izazvala da pišem o njoj.
Likaj, sin Birsov, mladić iz slavonske ravnice, u davna vremena, pred dvije tisuće godina, upustio se u vrlo hrabru avanturu, postao je članom rimske legije. Legionar. Vojnik velikog Rimskog carstva. Kakav je bio ratni put Likaja, nije poznato, ali i ne treba se time zamarati. Ne znate ni kakav je ratni put Đure Glogoškog, ne znate ni okolnosti kako je ranjen, gdje je ranjen, mislim na lokaciju, a ranjen je u guzicu, što nužno ne mora značiti da je napadao neprijatelja, jer ne napadaš guzicom, ali ga opet plaćate.
No ostavimo se Đure. Daklem, igrom sudbine legionar Likaj završio je na rimskom ratnom brodu u sastavu ogromne pomorske flote Rimskog carstva. Neustrašive i nezaustavljive, flote koja je svojom snagom ulijevala strah u kosti svima, osim Asterixu i Obelixu koji su u rijetkim trenucima plovidbe, nanoslili Rimljanima i gusarima ogromne gubitke.
Dotur od mora
Izgleda da Likaj u trajanju svoje pomorske karijere nije naišao na debelog i malešnog Gala. Pa je mic po mic, postao centurion, zapovjednik broda, koji je pod sobom imao oko stotinjak vojnika, mornara. Bio je dakle zapovjednik mornaričke pješadije. Dvadeset i šest godina, muškarac koji je rođen u sred Panonskog mora, doduše davno presušilog, prekrivenog pšenicom sve do kud ti oko seže, nikada mora vidio nije, jedina voda koju je vidio bila je rijeka Sava.
Pa je strpljivim radom, mnogim kušnjama o kojim život na niti visi, postao zapovjednik ratnog broda Rimskog carstva. Dotur od mora. Tisuće valova prošao je svojim brodom, milion kilometara od nigdje. Po odlasku u mirovnu, nakon dvadeset i šest godina služenja Imperatoru, izdana mu je potvrda o službi pod vlašću Imperatora. Diploma je sačuvana, pronađena je u rijeci Savi, čuva se u muzeju, a u brošuri o njoj napisano je izumrlim latinskim, koji čitaju danas samo školovani ljudi i popi.
Dotur od mora 2
Da parafraziram još jednom: Znate l priču o Vici Mornaru. I ja sam je onomad čuo.
Vice, junak priče, rođen je na obali sinjeg mora, od malena solila ga morska pjena koju je gradom nosilo podivljalo jugo.
Dugo je Vice osjećao zov mora, jako dugo. Onda se u zrelim godinama dosjetio, kako postati pomorac, dotur od mora, a da ni gaće ne namočiš u more. Pa se otputio na krstarenje autoputom Bratstva i jedinstva, pa je vozio sto dvadeset na sat, milion kilometara od nigdje, a na cesti hiljadu rupa. Na putu za Osijek, poznato pomorsko središte, poznatu pomorsku akademiju s tradicijom još od vremena Panonskog mora. Koje je nestalo pred oko milion godina, a Osječko sveučilište s ljubavlju njeguje pomorsku tradiciju Slavonaca.
Pomorska tradicija Slavonaca stara milion godina
Pomorska tradicija stara milion godina, štuje se i njeguje se na Osječkom fakultetu. Konačno kada je nakon preskočenih tisuću rupa, vožnjom milion kilometara od ničega, autoputom Bratstva i jedinstva, dobio je diplomu. Na kojoj je napisano da on nije više Vice. Nego dotur Vice. Nije bilo nikakvih potpisa, kamo li sedam. Nije bilo pečata. Nije bilo ni voska ni plombi.
Samo dotur Vice razumije što je napisano na hijeroglifima naškrabanom doktoratu napisanom na izumrlom starovisokonjemačkom jeziku koji nitko ne razumije. Ne razumiju ni učeni ljudi, ne razumiju ni popi. Ni novinari ne razumiju.
Plenković je samo jedan. Jedinstven. Točka.
Razumije samo dotur Vice, komisija s Osječkog fakulteta. Razumije i Andrej Plenković, što ga čini jedinstvenim. Zato i jest premijer, jerbo je jedinstven.
Čudno je to, izv.prof.dr.sc. Ministar Dikan Filipović, rekao je da mu je jedina poznata pjesma Đorđa Balaševića Nitko kao Bane. Nije naravno dodao, da je u pjesmi opisan on ili njegova sorta ljudi.
Dotur Vice nije rekao ništa, ili možda ipak jest, ali nitko razumio nije, ali, njegovo studiranje je u svojoj pjesmi savršeno opisao Jura Stublić u pjesmi Srce na cesti.
Čovjek koji je ostavio srce na cesti da bi postao doktor pomorstva.
Što bi rekli Splićani Ajme ludila!
