Čudno je to. Imamo ruskog čovjeka za predsjednika (tvrdi A.P), imamo premijera mađarona (tvrde činjenice, a i dokazi se nekako sve intenzivnije pojavljuju).
Dok predsjednik, tip za kojeg znam da nikad nije bežal od dobre šore, pokušava odmaknuti Hrvatsku od rata u Ukrajini, istovremeno tip koji je onomad pobjegao pod kevine skute pa izbjegao služenje vojske, baš bi ratovao.
Sve to nešto šašavo. Kao i država. Hrvati kao narod su dokazali samo jedno. Za nas država nije. Dokazujemo to već trideset godina. Možda je kriva riječ dokazujemo, jer smo nedotupavni i ne može nam se ništa dokazat. Možda bi bilo točnije reći, živimo neznanje imanja države. Mi naprosto ne znamo biti svoj na svome.
A stvar je jednostavna, nikada mi nećemo biti svoj na svome, uvijek će biti HDZ na mome.
Sustav je postavljen, do sitnog detalja. Krađa se vrši redovito, krađe su neprekidne u kontinuitetu, podsjetilo me to kao kad sam davno gledao kako automobili silaze s trake u Mitsubishi Motorsu, s trake su silazili najnoviji modeli, Mitsubishi Lancer. Bez prestanka.
Upravo kao što sada HDZ koristi Mitsubishi model.
Kradu bez prestanka. Loču i voze pijani, slijeću u grabe, pljuskaju se u rana jutra po noćnim klubovima. Baniju obnovili nisu, nisu ni počeli, ali pomažu gradnju svega i svačega izvan države. A u državi bi gradili stadion. Cijela ogromna vojska lešinara koji žive na grbači naroda profitira i bogovski živi koristeći povlasticu. Da kradu.
Model obrane je jednostavan. Obrana ide u dva smjera.
Svaka krađa koja je otkrivena odmah izaziva bujicu informacija o porastu indexa na monetarnom tržištu, o porastu nekakvog ugleda, a ugled nam je za kurac. I usputno vrijeđanje sviju tko ne misli poput njih. Diverzanti, teroristi, putinofili, što li će još izmisliti polupismene PR manageri, nemam pojma.
Drugi kanal drže otvorenim i onda variraju teme, bacajući kosti pred narod željan senzacija. Sada je to rad nedjeljom. I nekakva akcija murje koja lovi narkodilere. Boli me kurac i za murju i za narkodilere.
Biti ću iskren, ja sam mislio da se dilere lovi redovito, rutinski, a ne samo da padne snijeg da lisici prekrije trag.
Što se tiče rada nedjeljom, o tome bih uistinu mogao napisati knjige. A u biti, sve stane u nekoliko rečenica.
Rukovodio sam desetljeće i pol poduzećima koja su radila i nedjeljom. I u vrijeme kad je 2004 Sanader krenuo s ulizivanjem Crkvi, vodili smo diskusije oko toga. Predstavnici radnika tvrdili su, a i u vrlo čestim, svakodnevnim kontaktima s radnicima spoznao sam da radnici nemaju ama baš ništa protiv rada nedjeljom.
Uz samo jedan mali uvjet.
Osigurati im plaćanje rada nedjeljom onako kako to propisuje Zakon. Moji direktori nikada, niti u jednom trenutku nisu imali ni malo problema složiti ekipe koje će raditi nedjeljom. Jer su ljudi bili plaćeni prema Zakonu. Ali, rad nedjeljom je bedacima i naivcima jako dobra tema da se ne priča o tome nosi li Plenković cipele ili na nogama ima cipő napravljen u tvornici u Kecskemetu.
Stoji li u hrvatskim ili mađarskim cipelama.
Rafinerija u Sisku bjelodano je zatvorena po nalogu Andreja Plenkovića, vidjeli smo da se čak i Ćorić suprotstavljao toj ideji. Rafinerija u Rijeci ide u remont. U sred energetske krize. U osvit ekonomske krize, a već sada, da kriza nije ni počela, građani su na rubu siromaštva. A mi bi trebali pričati o tome hoće li trgovci raditi nedjeljom.
Rukovodio sam desetljeće i pol poduzećima koja su radila i nedjeljom. I u vrijeme kad je 2004 Sanader krenuo s ulizivanjem Crkvi, vodili smo diskusije oko toga. Predstavnici radnika tvrdili su, a i u vrlo čestim, svakodnevnim kontaktima s radnicima spoznao sam da radnici nemaju ama baš ništa protiv rada nedjeljom.
A od ukupnog broja onih koji rade nedjeljom, samo je 25% trgovaca. Svi ostali, novinari, političari (oni dižu dnevnice), radnici u prijevozu, murja, zdravstvo, i brojni drugi, normalno rade.
Znate li zašto? Jer im se rad nedjeljom plaća.
Znate li još nešto? Velika većina trgovaca rad nedjeljom plaća prema propisu. Uvjeren sam da to radi i većina ugostitelja. Ako ne rade, Bože moj, imamo armiju nadrkanih inspektora pa nek kontroliraju. Nedjeljom, naravno. Tako se to radi u pristojnim državama, inspekcije vode računa o zakonitosti, a nisu nadrkani represivni aparat koji ima samo dvije funkcije. Iživljavanje nad poduzetnicima i osobno bogaćenje.
Zahvaljujem Andreju Plenkoviću i @VladaRH na vrlo dobrom urodu maslina ove godine!
— Spectator (@SpectatorHR) October 19, 2022
Podržao bih da se nedjeljom ne radi samo uz uvjet da taj dan ne rade ni novine ni televizija. Pa ne moram slušati o indeksima rasta i međunarodnom ugledu države kojoj se svi smiju.
Danas je eto objavljeno da supruga Vedrana Babića, tajnika SDP-a radi. Negdje u vezi Tomaševića. Pojma nemam, nisam čitao, jer mi se gadi. Ali u naslovu piše da ima 6.000 kuna. Taman afera nivoa Zekanović koji će danima zjačiti o tome.
I to je ozbiljna afera.
Gospođa Babić bi morala raditi 83.334 mjeseca da zaradi koliko je penzioner Dane Škugor, naravno HDZ-ovac, zaradio u samo dvije godine. Nije to puno. 6.944 godine. I sada vade nekakve budalaštine, samo da bi naštetili drugima, a sakrili svoju krađu.
Pa i supruga gospodina Nike Dalića negdje radi, kaj ne? Za samo dvadeset plaća gospođe Babić.
Da je počela raditi na početku razvoja kineske kulture, pet tisuća godina p.n.e. i radila cijelo vrijeme, do sada bi nekako zaradila pola milijarde kuna koje je zaradio nekakav Dane u šibenskoj vukojebini. Za dvije godine.
Milošću gospodara porasta indexa i nekakvih pokazatelja.
U znak zahvalnosti za dobar urod maslina posvećujem ovu pjesmu Vladi RH i Andreju Plenkoviću.https://t.co/fnwAsxkVr8
— Spectator (@SpectatorHR) October 19, 2022