Postoji nekoliko ljudi kojima sam prijatelj
Ja sam njima prijatelj. Mislim da su i oni meni. Zajedničko im je što su imali nekakvih problema sa zakonom. Iskreno rečeno, to i nisu bili baš mali problemi. S jednim me veže prijateljstvo još od studentskih dana, zajedničko učenje, mamine sarme. Bažulek kod njegove mame, druženja, izleti, sve ono što čine mladenačka prijateljstva. Drugog znam još s početka poslovne karijere, bilo je to nekako zrelo prijateljstvo, neke stvari mi se nisu svidjele, ja sam mu to rekao, nikada nisam tajio. I kad mu je bilo teško, ja sam mu bio prijatelj. I ostati ću. Od obojice koristi nisam imao. Nikakve. Samo toplo prijateljstvo. A to se čak i ne kaže samo toplo prijateljstvo. Jer, biti nekome prijatelj, nipošto nije samo.
Ja se njih ne sramim. Niti oni mene.
A oni su u onoj kategoriji koju ja opisujem lopovi i gangsteri.
A opet ih se ne sramim, jer imaju neki čudan kodeks časti, kojeg ja poštujem i koji mi je prihvatljiv.
Danas razmišljam o skupini ljudi, njih preko 200.000. Skoro četvrt miliona Hrvata. Udruženih u zločinačku organizaciju, toliko zločinačku da ih je zločinačkom proglasilo pravosuđe koje uglavnom oni kontroliraju.
Možete li pojmiti kakvi su to lopovi kad ih njihovi suci proglase lopovima?
Svaki šesnaesti ili sedamnaesti Hrvat član je zločinačke organizacije pravomoćno osuđene, čija je jedina svrha pljačka. Otimačina. Onih koji će vam i gaće odnijeti sa štapa. Bez imalo milosti. Njihova je otimačina sistemska, ozakonjena, temeljena na zakonima koje su oni donijeli i nametnuli.
Ne znam, postoji li kakav kodeks kod njih, nekakav osjećaj časti. Premda imaju nešto što se zove Visoki časni sud HDZ-a. Odmah trebam napisati da se svaki puta kad se spomene taj glupavi i nelogični naziv sjetim Davorina Mlakara koji se lažno predstavljao u banci u Austriji prilikom petljanja s lovom od mita. A tip je bio predsjednik časnog suda HDZ-a i krivo se predstavlja po bankama dok se bavi lovom od mita. Mito je institucionalizirana činjenica u HDZ-u. Propisana kodeksom.
Posve primjereno da takva lopina bude precednik te časti po poimanju HDZ-a.
Pa neće biti neki poštenjačina. Nemreš bit nevin i u vrhu lopovske organizacije. Junferica u kupleraju. No, ta su vremena prošla, hvala Bogu.
Danas je ta lopina samo član Ustavnog suda.
Evo, današnjem predsjedniku Visokog časnog suda HDZ-a, istovremeno članu Nadzornog odbora, predsjedniku pače, je pred nosom ishlapila samo milijarda kuna, a da niko ništa nije znao. Svi nevini, a milijardica fali. Nekakvom čudnom igrom sudbine, u krađu tih milijardu su upetljani samo članovi HDZ-a. Doduše, pričam o milijardici kuna koja je otkrivena. Ono što je prošlo ispod radara, jebiga, to se ne računa.
Himna nadzornih odbora državnih poduzeća
Kažu mi da sjednice Nadzornih odbora ne samo INE, nego svih poduzeća u vlasništvu države počinju svečanom pjesmom, himnom Nadzornog odbora Nisam ja, nisi ti, nije on, nismo mi. Tko je onda dirao Pipi. Sva poduzeća pokradena, a nadzorni odbori pojma nemaju. Niti čuli, niti vidjeli, niti govorili.
Malo je to majmunski, kaj ne?
Dakle, jasno vam je mili moji, da je riječ o četvrtmilionskoj bezobzirnoj bandi. Bandi koja nema srama ni morala. Ni malo.
Da barem imaju onu nekakvu građansku pristojnost, tipa Dobar dan, kako ste, hvala dobro. Ma nemaju.
I danas opet dokazano. Na tom antikorupcijskom vijeću.
Jer elementarno pristojni ljudi bi se sramili da u njihovo ime govori bilo što Hrvoje Zekanović. Ma da je samo i pozdravio u njihovo ime, bilo bi previše i sramotno.
Hrvoje Zekanovic, ambasador HDZ-a. Sounds good! Primjereno baš!
Oni koji u Saboru mijenjaju strane su suncokreti.
Neki od njih su ipak samo suncokreteni— Spectator (@SpectatorHR) October 6, 2022
To je usud. Jebeni usud
A taj Zekanović je utrčao u taj odbor s klupe za rezerve, umjesto Siniše Jenkača, načelnika općine Novi Marof, koji ima pametnijeg posla, jer se mora baviti vrlo negativnim izvještajem Državne revizije koje ga je prijavilo DORH-u. Sve ekipa za poželjeti.
Kao što SDP ne može naći niti jednog čovjeka koji nešto zna, HDZ ne može naći nekoga tko nema problema s pravosuđem.
Pisao sam da je Hrvoje Zekanović i njegov moralni i mentalni sklop odraz u ogledalu Andreja Plenkovića.
I pogriješio sam. Hrvoje Zekanović je odraz svakog HDZ-ovca kojeg znate, kojeg sretnete na cesti.
Sve dok je takvih, nama ostalima ostaje samo život u siromaštvu, bijedi i beznađu.
Otvorena đubrišta jučer su pokazala da je Hrvoje Zekanović odraz u ogledalu Andreja Plenkovića