Hoće li, nakon zabrane Amerikanaca Izraelcima da nam prodaju avione, biti novaca za vrtiće i škole, a i bolesnu djecu?

Pitanje je koje bi naravno, mogao postaviti učenik trećeg be osnovne škole krajem prvog polugodišta, jer  bi već u drugom shvatio da novaca za vrtiće, škole i bolesnu djecu neće biti.

Jer živi u bolesnom društvu.

Pa nije dobro liječiti djecu, da ne strše iz okoline.

Ako i ne budu nebo nad njegovom glavom parali novi avioni koji su stariji od njegovog tate, razlike biti neće.

I dalje će zimi u njegovom razredu biti hladno jer hladan zrak ulazi uz prozore, i dalje će dobivati šnitu parizera i trulu jabuku za gablec u školi.

I dalje će mu majka biti tužna i plakati kada misli da je ne vidi, jer mu ne može kupiti knjige, nego ljuta čeka da mu knjige kupi onaj striček što mekeće na televiziji, a kada god se pojavi, tata uz psovke okreće program.

Sjeća se da je jedan striček u smiješnoj smeđoj uniformi baš neki dan nešto pričo na televiziji o tim avionima, kako ćemo svi bit sretni i zadovoljni kad budu parali naše nebo. Jer neće više biti nekakve ugroze.

Sjeća se i da ga je tata potjerao u svoju sobu, kad ga je pitao kako se to para nebo i kako to govori ovaj striček, jer ga ništa ne razumije.

Sve ga je zbunilo, kada dođu ti novi avioni, za koje njegov tata kaže da su stariji od njega, biti ćemo sretni, valjda mama više neće plakati kada on obuva stare cipele i odlazi u školu.

I on je tužan, jer aviona više neće biti. Nećemo biti sretni. Mama će i dalje plakati svaki dan kada bude gledala njegove tanke cipele i jaknu koju je kupila na sajmu.

Sjetio se da je i vjeroučitelj sa velikim ponosom i srećom pričao o tim avionima. I on će sada biti tužan.

Biti će  tužna i ona lijepa teta koja je bila kod njih u školi i koja se sa svima njima slikala, koja ih nije htjela ni pogledati dok nisu došli fotoreporteri.

Kako ih je onda voljela i nježno im se smijala.

Iz svoje sobe slušao je tatu, ali razumio ništa nije.

Tata se smijao, a vijest je tužna.

Pa je čuo tatu kako nekome telefonom priča kako se neka žena zabadava šuljala nekakvom Amerikancu, pa je čuo kako je neki mutavac koji ne zna hrvatski sada ostao kratkih rukava.

A vani je zima, prosinac je, puše hladan vjetar.

Kako li će taj mutavac ići u školu po toj zimi, kako li će naučiti govoriti hrvatski?

Možda ni on nema toplu odjeću, baš poput njega?