Danas je rođendan.

Sedamdeset i peti bi bio da je poživjela.

Rođendan Mrske One Iz Koje Se Bježalo.

Djeca su je napustila davno.

Da bi počela živjeti samostalno.

Da bi se jednoga dana i od nje masovno bježalo, što dalje, glavom bez obzira, sve da se nikada ne bi vratili majčici.

Najveći je cirkus u toj kakofoniji taj što iz mlade majčice bježe upravo oni koje je ona rodila. Mlada djeca.

Oni koje je rodila Starica Majka ostaju ovdje.

Oni koji su rođeni od Starice Majke, poslije rastave dobili su maćehu.

Ali, valja priznati maćeha je poštena.

Vrlo poštena. Njezin odnos prema djeci ali i prema pastorcima, koje je rodila Starica Majka,  je ujednačen, pa većina želi pobjeći od nje.

Čudno je da se maćehi niti rođendan ne zna.

Svako nekoliko godina se mijenja datum proslave rođendana, pa ga više niko ni ne doživljava, ko da da je u ciganskoj čergi. rođena

Godina se otprilike zna, ali datum e, tu ima problema, jedni kažu ovaj a drugi kažu onaj datum.

Ciganjska posla.

Starica majka je imala rođendan koji su njezina djeca slavila dva dana, a ako su bila spretna i domišljata, spajalia su dane oko rođendana pa se moglo doć i do deset dana.

U znak zahvalnosti, djeca su prinosila žrtvu Starici Majci.

Na oltar ljubavi i odanosti položeni su životi milona svinja i prasadi, a i telad nije u cijelom tom iskazivanju ljubavi baš nešto dobro prolazila.

Rođendan Starice Majke bio je početak tradicionalne Svinjokoljske svečanosti, koja se protezala do pola zime.

Pa su djeca Starice Majke jela kobasice, čvarke, špekac i lukac, kruh i mast, pečene krmiće, suđene kobasice, krvavice, kuelen, kulenove seke.

I bila su dječica nesretna. Sve ih je nešto žderalo u duši.

Jer nije bilo jogurta. Jebeš kobasice, čvarke, kulen ako nema jogurta.

Jogurta jogurta amo, jer utjehe nema u prasetini.

Jogurt ih je jebao. Jer, dječica su od stoljeća sedmog sanjala kako jedu jogurt svaki dan. Čak su i tučne mesarske kćerke bile željne jogurta.

Strašno. Kakav li je to težak život bez jogurta bio.

Toliko ih je jebao taj kurčevi jogurt da je početak kraja Starice Majke započeo čuvenom Jogurt revolucijom.

I tako, danas imamo jogurta koliko ti srce želi.

Jogurt od svega.

Prasetine sve manje, tko li se više uopće sjeća okusa čvaraka, koji se sada kupuju u apoteci?

Naravno, ako apotekarica nije vegetarijanka pa ti ne želi prodati čvarke, jer ima priziv savjesti!

Kulen možete vidjeti u mesarskim izlozima, sa obavezno nalijepljenom markicom protiv krađe.

Baš su glupi ti mesari.

Pa ko bi krao kulen, kobasice i prezvuršt, kada smo sve poduzeli i razjebali  da jedemo jogurt!

Sve do valjda nove kulen revolucije?

Ili baš i dalje volimo jogurt?