Prvi dan sam na moru. I nije počelo nekako. Umjesto odmora, ispijanja kava, a možda i pokojeg pada u more, ja sam nekako jadan. Jadan sam kao čovjek. Kao Hrvat. Kao Europljanin. Uhvatio me pravi pravcati Weltschmerz.
Đikan slavonske ravni
Uhapsilo Tomislava Špic Papka Tolušića. Klipana i đikana slavonske ravni, kako bi ga nazvala Marija Jurić Zagorka, da je kojim slučajem živa. Uhapsilo je bahatu seljačinu koja je, dok je obnašala dužnost župana u toj zabiti koja samo takve i može izabrati, davao postavljati spomen ploče na zgrade općina i društvenih domova u mjestima koja je kao župan obilazio. Uhapsilo tipa koji je balio i gadio oponente na društvenim mrežama pod lažnim identitetima.
Spomen ploče u svoju čast
Kakav samo klinički slušaj moraš biti da u nekakvoj vukojebini naložiš postavljanje na zgradi udruženja proizvođača teladi svoje spomen ploče, na kojoj piše U ovoj zgradi je dana tog i tog na sastanku stočara Županije boravio župan gospodin Tomislav Tolušić.
Poprilično telasto, kako od ministra tako i od tih telaca koji su mu ploče postavljali u toj njegovoj županijskoj zabiti, pandanu famoznog Hole In The Wall, skloništa gangsterske i odmetničke škvadre na Divljem Zapadu.
Tomislav Špic Papak Tolušić bio je, a Boga mi i jest, a Boga mi i bit će, hodajuća nevolja, jer, to je naprosto takva genetika. Bezbrojne afere vuku se za njime. I neka su ga uhvatili. I neka stari u zatvoru, jebe me se.
Zašto sam tužan?
No, zašto sam kao čovjek, Hrvat, Europljanin tužan?
Zašto imam simptome Weltshmerza? Najveći je razlog toj tuzi i bolu Andrej Plenković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske.
Riječi koje sam jutros čitao, slušao na televizijama Uhićen je bivši potpredsjednik Vlade…
Empatičan sam čovjek, duboko suosjećam s gospodinom Plenkovićem, čestitim i dragim čovjekom, kojem okrutna sudbina otima najdraže i najpouzdanije suradnike. Toliko bliske da ih postavlja za potpredsjednike Vlade. Kakve li su njegove patnje i tuge, kad njega, poštenog i skromnog, nadasve samozatajnog, okrutni činovnici EU odvjetništva, a Boga mi i DORH-a, lišavaju najbližih i najdražih suradnika. Mislim da potpuno shvaćam njegovu tugu, jer ja kao Hrvat, osjećam tugu svaki puta kad uhapse potpredsjednika vlade, a bio sam tužan i kad su predsjednika vlade vodili sapetog u špange ko vola na sajmu stoke u zatvor u Austriji. Tuga. Ogromna tuga. Kakvo li je to društvo u kojem su potpredsjednici vlada i predsjednik vlade lopovi?
Kakva li je to Europa koja je takvu državu u kojoj su predsjednik vlade i brojni potpredsjednici vlade trunu u zatvoru prigrlila kao najrođeniju?
Čučavac u Remetincu
Ovih dana je pakleno vruće. Legendarne su priče o paklu i paklenim vrućinama koje vladaju remetinečkim zatvorom ljeti.
Noćas će potpredsjednik Vlade, doduše bivši, znojne ćele, izbuljenih očiju od naprezanja, čučati na čučavcu u remetinečkoj čiliji. Biti će to tek prva noć. Morati će paziti na tuširanju, da mu sapun ne padne na pod, pa da ga ne nažulja nešto otpozadi. Ili da mu na šetnji zatvorskim krugom ne priđe neki tip i šapne, Čujem da se dobro jebeš, idemo?
Hoće li on u ovoj besanoj noći pomisliti makar na trenutak, kakvu je bol nanio Andreju Plenkoviću, kakvu je bol nanio meni?
Naravno da neće. Pa nek trune u zatvoru.
Ko ga jebe!
