Svaki članak koji se objavljuje na portalu, automatski se distribuira na Facebook stranicama Spectatora, na Twitteru, te ostalim mrežama, a distribuira se i Whatsappom i Viberom dijelu čitatelja.
To je otprilike jedina veza ovog portala s Facebookom, vrlo rijetko odlazim na Facebook, ako baš ne moram. Dnevno pratim dosta različitih portala, pratim naravno i obavijesti koje mi ljudi šalju s terena, a pratim na FB nekoliko desetaka naših, no nazovimo ih političara, premda su više obični politikanti, konjski trgovci i jajare koji bi guzice dali za malo vlasti, vodeći se onom starom Bolje milimetar vlasti, nego kilometar časti. Pratim ih da vidim dno do kojeg dosiže hrvatska politika.
U one koje dosta redovito pratim svakako spadaju pripadnici manjina, tipovi koji su se ubacili na nekakve manjinske liste, pa sa soma glasova ušli u Sabor. Neki od njih su za života Milana Bandića vrlo revno ulazili u njegov zloglasni klub, provodeći njegovu nakaradnu igru žetonizacije i ruganja demokraciji, te pljuvanja u lice ljudima, članovima manjina koji su ih izabrali, a u Saboru su štitili nakaradne stavove Milana Bandića, koji je svoju političku aktivnost vrlo revno usklađivao s HDZ-om. Motivi ulaska predstavnika manjina koje žive stotine kilometara od Zagreba u stranku koja je ipak samo zagrebačka, pa ma kako to ružno zvučalo, poznati su njima. Ja mogu samo zamišljati. I pretpostavljati koliko je novaca Grada Zagreba otišlo da bi se zadovoljili njihovi apetiti. Jer, gdje je novac tu su i predstavnici manjina. Uvijek oko kasice prasice.
Kasičari prasičari.
Valja priznati, nisu svi predstavnici manjina to činili, ali kakva je razlika između nekakvog klasičnog žetončića i predstavnika manjina koji je prešao u klub Milana Bandića, izdavši pri tome svoje sunarodnjake? Uvijek ista lica, koja bi i svog ćaću prodala radi vlasti.
U čemu se oni razlikuju od prezrenih i prozivanih žetončića osim u broju osvojenih glasova? Žetončići su ipak morali osvojiti više glasova. I na slijedećim izborima otišli u ropotarnicu, a manjinski žetončići, e za njih glasa njihova obitelji nekolicina priajtelja, pa im je dovoljno da budu saborski zastupnici. Naprasnim odlaskom Milana Bandića, vođeni savršenim njuhom za probitke i državnu kesu, naravno da su se uguzili u klubove isto tako moralno dvojbenih stranaka. Jer lova je to. A lova je moć.
Upravo takvi tipovi, profesionalni nacionalisti, trgovci nacionalnošću, u cilju ostvarivanja prvenstveno osobnih probitaka, dokaz su da je postojanje manjinskih lista čista šarena laža. Smatram da su manjine krunski dragulj svakog naroda, da bi na kraju, nakon formiranja klubova, u kruni bio sasušeni brabonjak umjesto dragulja. U državi s totalnim poremećajem u shvaćanju demokracije, manjinske liste služe samo osobnim probicima njihovih predstavnika u Saboru, te naravno, podršku HDZ-u.
Totalni poremećaj shvaćanja demokracije, napisao sam.
Dugo sam razmišljao kako to formulirati, kako opisati, a da bude jasno. Onda se pojavila profesorica ustavnog prava dr. Sanja Barić, koja je sve ono o čemu ja mozgam jako dugo vremena rekla u samo jednoj rečenici.
“Ljudi misle da zato što znaju čitati hrvatski jezik da znaju pročitati Ustav”
Ta njena rečenica je u stvari multipraktik, primjenjiva na strašno puno društvenomrežnih aktivnosti.
Na primjer:
Ljudi misle da zato što znaju čitati hrvatski jezik da znaju pročitati razloge cijepljenja.
Ili
Ljudi misle da zato što znaju čitati hrvatski jezik da znaju zašto ne treba uvesti EUR.
Čestita i poštena profesorica ipak je prešutjela jednu stvar.
Umijeće čitanja svakako ne znači i umijeće pisanja. Pogledajte samo te nepismene ili polupismene komentare o Ustavu, o cijepljenju, o uvođenju EUR-a.
Evo, inicijatori skupljanja potpisa protiv uvođenja EUR-a objavili su da izgleda nisu skupili dovoljan broj potpisa. Tko zna, možda se neki ljutiti protivnici uvođenja EUR-a, znanja zasnovanog na FB seminarima, ne znaju potpisati?
Pismoslikar, a nepismen.
A razumije se u monetarnu politiku, razumije se i u koronu, razumije se i u prava žena, o Ustavu zna sve.
Jer tako piše na Facebooku. Univerzalnom sveučilištu u Hrvata, skoro pa u rangu čuvenog Osječkog sveučilišta.
Nije ovo nikakva kritika Facebooka od strane nekakvog opskurnog piskarala. Nije.
Ovo je samo osvrt na kratko i jasno izrečenu rečenicu koja govori puno o ovome društvu.
Pametnom dosta.
“Ljudi misle da zato što znaju čitati hrvatski jezik da znaju pročitati Ustav”
Profesorica ustavnog prava Sanja Barić.
Pametnom dosta!— Spectator (@SpectatorHR) November 9, 2021
