Priča mi prijatelj, vojni pilot, da se pravi pilot najviše uzda u svoje procjene, u svoj vid, svoje reflekse, a sve ono što mu je nagurano u cockpit služi samo kao pomoć, informira ga, a on donosi odluke, ne donose odluke instrumenti.
To je odlika dobrog pilota. Koristi blagodati tehnike, ali avionom upravlja on.
Panika je zavladala u HDZ-u. Ustrčali se činovnici, dupelisci, čistačice, domari, čak su povukli i one krkane koji kao slučajno stalno čuče pred zgradom na Trgu žrtava fašizma.
To vam je moj najdraži trg, ne zbog ljepote nego radi imena, koje skoro pa savršeno paše uz HDZ. Svakog dana kad prolazim njime, nekoliko puta, zlobno se nasmijem.
HDZ i Trg žrtava fašizma.
Istog onog fašizma kojeg se HDZ nikada nije deklarativno, jasno i glasno odrekao, bez ali u rečenici.
No vratimo se gužvi. Pomiču se ormari, zavlače se iza WC školjke, gledaju po ladicama.
Iz jedne niske vitrine vire samo noge Marka Yutel Milića, koji se zavuko u ormar i traži. Zavuko se zato jer je on naviko biti uvučen. Voli biti u toplome, samo ga ponekad pusti van.
Panika je zavladala jerbo se traži radar.
Izgubijo ga precednik adezeta i precednik ove dužine koja se zove Vlada. Osobno. Nema ga.
Da ga jebeš, nema ga nigdje. Panika i nemoćni bijes, pomiješan sa strahom nazire se u očima zabrinutih državotvoraca, koji više ni ne znaju gdje da traže taj glupavi radar, a rečeni precednik svega i svačega pizdi, urla, jer radara nema, a niko se ne usudi pitati kad ga je zadnji puta vidio.
Stvar je zajebala gospođa Štefica, spremačica koja je poluglasno promrmljala Možda ga je netko ukrao.
Jebate, kakva je tek onda nastala panika. Što ako ga je tko ukrao?
U brlogu gangsterske družine ukraden radar!
U zgradu dolazi svakog dana stotinjak HDZ-ovaca, a naravno da su oni svi majstori za smotat nešto da se ni ne vidi. A u pičku materinu.
Danas je nestanak radara objavio ni više ni manje Andrej Plenković, kojem potiho iza leđa tepaju Svileni. Jerbo je jako osjetljiva dušica, kako bi reko moj frend Damir, fitiljko.
Objavio je to riječima:
Nije dobro ovo s Rimac i Žalac, rekao sam da mi se takve stvari signaliziraju. Nije znao da babe kradu ko mutave, jerbo nije imo radar. A krale su godinama, cijelo desetljeće, ako ne i više. U rodilištu babici ispale iz ruke u kantu cijanofixa koja se slučajno tamo našla, pa što prime rukom, ne puštaju, nego nose.
Dakle rekao je da mu signaliziraju. Daklem, dimni signali. Golubovi listonoše ne dolaze u obzir jer su u par dana zasrali cijelu zgradu.
Očito je da nema radara kojim se pred nekoliko mjeseci hvalio rečeni gospodin kratkog fitilja.
Nije poznato kada je i kako taj radar nabavljen, da li je nabavljen javnom nabavom ili je nabavljen po modelu fotograf & cvjećarka, ali je vrlo lako uočiti da taj radar uopće nije bio u upotrebi.
Jer nakon što je objavljeno da taj radar postoji, a bilo je to 06.01. nikakvih rezultata rada radara koji otkriva lopovluk i korupciju nije bilo. Radar nije detektirao ni onog nekakvog doktora iz Splita, koji je doktoriro u Osijeku, onako brzopotezno. Radar nije detektiro niki kurac.
Investicija zakurac. A vjerojatno je jebački plaćena, kao i sve što ugovara HDZ.
A vlasnik radara uzdao se u njega. Radar nov, kao ispod čekića, a nestao.
Ukralo ga, garant, jerbo se radi o HDZ-u. Kad su oni nešto pošteno napravili?
Kako inače protumačiti da čovjek koji je dobro školovan, izgleda mi da i nije glup, na devedeset posto pitanja odgovara Ne znam. Jerbo se pouzdavao u radar. A dbri piloti se ne uzdaju samo u instrumente. A HDZ i instrumenti su ko u omom starom vicu, Nahrani svinje i ne diraj instrumente.
Kad tom nježnom i svilenom gospodinu dopizdi odgovarati s Ne znam, onda sve prikriva agresivnošću.
Izbelji oči i riga vatru. Ko plameni jazavac.
Njemu da ukradu Džamiju s Trga žrtava fašizma, da je postave na kotačiće i odvuku u pola dana, on ne bi vidio. Ne bi znao.
Jer se uzda u instrument. Koji je nestao. Ukralo ga.
Pa se može i dalje nesmetano krasti, kao što se kralo trideset godina.
Jerbo je ukraden radar za otkrivanje lopovluka. U sred lopovske organizacije.
