U zgradi Vlade na Markovom trgu postoji ormar. Star, ali dobro održavan. Besprijekorno lakiran, elegancija sa početka prošlog stoljeća, Impresivno je velik. Na njemu brava u kojoj nema ključa.

Ključ je pažljivo pohranjen, u ladici šefa ureda premijera.

Na ključu plastični privjesak, sa ceduljicom na kojoj piše KOSTURI.

Ormar sa kosturima, kojega se nitko ne usudi otvoriti.

U njemu su nagurani kosturi starih grijeha. Svaki puta, kada netko otvori ormar, kosti lete po cijelom hodniku.

Pa su zato stavili ključ u ladicu da se netko ne zajebe i ne otvori ormar.

Nitko ne zna što je unutra, čije sve kosti gnjile, a i ne zanima ih previše.

Jer, što ne znaju, ne postoji. Što ne vide, ne postoji.

Jučer je objavljeno da je Uljaniku otkazan ugovor o gradnji broda, vijest na koju smo navikli ovih dana. Otkazan je prvi brod iz serije od četiri.

Ugovor više nije obvezujući za ugovorne strane, a na gradnji broda sve aktivnosti ranije su obustavljene na zahtjev kupca te fizička proizvodnja broda nije ni započela.

Jedina aktivnost koja je odmah započela, bila je dizanje kredita za financiranje gradnje toga broda, čak u vrijednosti od osamdeset posto. (80%).

Garanciju za tu lovu dala je, naravno, država.

Ta lova je naravno, nenamjenski spičkana, dok si reko keks, a navoz gje bit rebao stajati brod izgrađen od te love zjapi prazan.

Tri broda Kanađani nisu otkazali, ali, po svemu sudeći, otkazati će ih u roku dva tjedna.

Jer su Kanađani shvatili da je sve što rade sa Hrvatima, Uljanikom, samo zajebancija.

Po sistemu, Dragi kupci, dajte nam avanse, a brod ćemo jednoga dana napraviti, a možda i nećemo.

Radi se o samoiskrcavajućim brodovima koji kupcu uistinu trebaju, ali šansa da budu napravljeni je skoro pa nikakva.

Kakve veze imaju ti brodovi sa ormarom, sjajno ulaštenim koji stoji pomno zaključan ključem na kojem piše KOSTURI? 

Kanađani su,  platili prvu ratu za ovaj otkazani brod, što znači da bi po protestiranim jamstvima za avanse, ministru financija Zdravku Mariću moglo stići na naplatu nešto više od četiri milijuna eura(4.000.000 EUR).

Izgleda da je to još i manji problem, jer je bilo i kredita koje su u Uljaniku uzeli pod kontom gradnje ovog broda, a koji su također pokrivenidržavnim jamstvima, i to u 80-postotnom iznosu.

Dakle, Uljanik je podigao lovu u banci, poprilično elegantno, u vrijednosti čak osamdeset posto broda, a brod još nije niti započet sa građenjem, pa su lijepo lovu spičkali.

Sada nema niti love, niti broda, niti posla, ima samo dug.

Koji Uljanik ne može vratiti.

Pa onda fino onaj gospodin Rosanda digne slušalicu u salonu svoje basnoslovno skupe viletine i nazove banku.

Dobar dan, dobar dan, evo Banka, mi smo malo gledali, ovi pederi iz Norveške su nam otkazali ugovor za brod, pa bi im sada morali vratit pare. Koje pare?

Pa one koje smo podigli kod vas za izgradnju broda. Da?

Ma da, upravo vas radi toga zovem, ne, mi love nemamo za vratit, pa jel vi čitate novine, ni filira nemamo. Izdaci su veliki, sve je poskupilo.

Kako ćete se naplatiti?

Pa to je jednostavno, imate u ruci državno jamstvo, nemojte me zamarati sa glupim pitanjima, nazovite Zdravka Marića, sa njime dogovorite dinamiku. Ma znam, nije on potpisao jamstvo, Milanovićeva je vlada dala jamstvo.

256 – 14b

I tako, došla lova u Uljanik, lova spičkana, a broda nema.

Sada slijedi naplata jamstva.

Opet će vaša i moja lova biti spičkana od strane države, da bi se vratilo i pokrilo spičkavanje love u Uljaniku, a u Remetincu nikoga.

Pa do kada tako?