Ova maslinarska godina nagradit će one maslinare koje ne rade intenzivno. Ove će godine profitirati upravo oni koji iz nekih razloga nisu ništa radili u masliniku. “Dakle, najbolje su prošli oni maslinici čiji vlasnici nisu provodili jesensku gnojidbu, koja je važna mjera u uzgoju maslina, niti su na vrijeme radili rezidbu, što je nužna mjera prilikom uzgoja maslina. Oni koji su provodili te agrotehničke mjere trpe velike štete u maslinicima. Pogotovo štete od smrzavanja trpe maslinici u obalnom pojasu. Znači, one koji su manje radili priroda je ove godine nagradila a oni koji su bili vrijedni kaznila je. U našem masliniku se oko 20 posto stabala maslina osušilo. To je direktna posljedica smrzavanja krajem veljače”, ističe Ante Duvnjak, vlasnik Centra maslinovog ulja Sveti Ivan iz Vodica čiji maslinik ima oko 1000 stabala maslina.

Ante Duvnjak kaže kako je u proteklom desetljeću mislio da su se sve moguće situacije oko uroda maslina izmijenile i dogodile, misleći pri tome rekordne godine po urodu poput 2013., preko godina bez uroda, kakva je bila ekstremna 2014. godina, do prošlogodišnje berbe koja je što se tiče kvalitete ploda i kvalitete maslinovog ulja izuzetno dobra.

Ante Duvnjak vlasnik je tvrtke Vodice iz Vodica koja se bavi građevinarstvom i prodajom građevinskog materijala, i to mu je core business. U maslinarstvo i proizvodnju maslinovog ulja krenuo je 2006., kada je kupio i instalirao pogon za preradu maslina Rapanelli. Tada je podigao objekat Centar maslinovog ulja Sveti Ivan u Vodicama, koji ima razne sadržaje i u čijem dijelu je smješten i proizvodni i skladišni prostor gdje se ulje čuva u idealnim uvjetima za odležavanje. Objekt ima i nadzemni dio u kojem su prezentacijske dvorane te prostorije za degustaciju i prodaju maslinovog ulja. Tu je planiran i laboratorij za analizu maslinovog ulja.

‘Službeni podaci su netočni i nerealni’

“Te 2007. godine izgradili smo uljaru u Vodicama. Iako su Vodice turističko mjesto, uvijek su imale razvijenu poljoprivredu u svom zaleđu. Graditeljski dio posla nam je u to vrijeme jako dobro išao. To su bile godine građevinske ekspanzije. U to je vrijeme godišnje sađeno između 300 tisuća i 400 tisuća sadnica maslina. Taj zamah podizanja novih maslinika trajao je sigurno deset godina, ako ne i više, tako da meni sada nisu jasni podaci o broju maslina u Hrvatskoj i smatram službene podatke netočnima i nerealnima. Moje je mišljenje da ta evidencija nije baš najbolja. Država je u vrijeme kada smo krenuli jako poticala maslinarstvo. Sve je ukazivalo na to da će to biti odličan posao”, priča nam Ante Duvnjak.

Duvnjak kaže da je do sada u Centar maslinovog ulja Sveti Ivan uložio milijun i osamsto tisuća eura. Od toga na opremu i tehnologiju otpada oko 600 tisuća eura. “Unatoč tome što se većina hrvatskih prerađivača maslina odnosno vlasnika uljara odlučila za uljare Pieralisi, mi smo se odlučili za Rapanelli. Mislim da nismo pogriješili unatoč tome što je taj proizvođač upao u poslovne probleme. Odlučili smo se bili za Rapanelli jer je to obiteljska tvrtka i što je imala dugu tradiciju i što je to tehnologija visoke kvalitete. Bez obzira na to što Rapanelli ima znatno manji udio na tržištu od Pieralisija. Zadovoljni smo kako postrojenje radi, a servis i rezervni dijelovi za Rapanelli su osigurani unatoč tome što je tvrtka propala”, napominje Ante Duvnjak.

Centar maslinovog ulja Sveti Ivan je, dakle, prvu preradu maslina u vlastitoj uljari odradio 2007.

Najbolja i najrodnija godina

“Te godine preradili smo 750 tona ploda masline. Najbolja i najrodnija nam je bila 2013. godina, kad smo preradili više od dvije tisuće tona maslina. Te 2007. godine imali smo 820 klijenata, a danas ih imamo između 1600 i 1700 i taj broj stalno raste. To je svakako pokazatelj da dobro radimo. Sve ostalo ovisi o godini i o urodu maslina. Dakle, 2013. godine, koja je za našu uljaru bila najbolja, preradili smo dvije tisuće tona, a 2014. godine, koja je najgora, preradili smo samo 74 tone, a i to je bilo ulje loše kvalitete. Prošla je berba po kvaliteti bila izuzetno dobra. Sada smo došli u situaciju da su nastradala stabla. Praktički, zbog blage zime vegetacija nije ni bila zaustavljena. Prosinac, siječanj i sve do 26. veljače bilo je izuzetno toplo. A onda su tri dana bila izuzetno hladna i tek sada vidimo koliko su stabla maslina stradala. Tek sada vidimo koliki su razmjeri te nepogode”, kaže Ante Duvnjak

Nažalost, ističe Duvnjak o tome se vrlo malo govori, a možda je trebalo intervenirati nekakvim mjerama, neposredno nakon što se nepogoda dogodila. “Možda je maslinare trebalo educirati. Kako sam u jednom dijelu maslinika obavio ranu rezidbu, samo sam potpomogao da šteta bude veća. Problem je bio u tome što smo masline orezali prije nego što je došla hladnoća. Orezane masline najviše su stradale kao i one koje su bile bliže moru. Zato što je vegetacija uz more, kao što je uobičajeno, ranije krenula. S druge strane, u zaleđu nije bilo štete. Nama je propalo oko 10 posto stabala, a oko 10 posto njih koja su dosta stradala uspjet ćemo spasiti. Ostatak će pretrpjeti posljedice što se tiče uroda, ali će stabla opstati. Važno je znati da su posljedice tih hladnih dana različito vidljive ovisno i o sorti. Domaća i autohtona oblica pokazala je odličnu otpornost. Otpornija je od lastovke i levantinke. To je svakako sorta koja nije bez razloga tisuću godina na ovim prostorima. Doduše, zbog uroda, oprašivanja i raznih drugih stvari u masliniku treba imati i druge sorte maslina. Čak je i ulje kvalitetnije ako se pazi na sortiment. U našim maslinicima oblica zauzima oko 60 posto, a ostalo su druge sorte. Neke su domaće, a neke talijanske”, kaže Ante Duvnjak.

Što se tiče najave ministra poljoprivrede da će se poticati gradnja novih uljara, Duvnjak kaže da ga je ta njegova izjava iznenadila. “Naše uljare imaju dovoljno kapaciteta za preradu. Imamo dovoljan broj uljara koje su ravnomjerno raspoređene, tako da se na preradu ne treba puno čekati. Doduše, ja se ne bojim konkurencije, ali mislim da bi bilo razumnije poticati gradnju kušaonica maslinovog ulja te poticati uljare da unapređuju prodaju na pragu i da preskaču plasman ambalažiranih proizvoda. Naša ulja su vrhunska. Primjerice, evo, nedavno je doktor Vlatković poslao svoja dva ulja na ocjenjivanje u New York i za oba dobio zlatnu medalju. Istarski proizvođači maslinovog ulja su odlično organizirani i imaju odličan marketing. Aktivni su i idu na natjecanja. Međutim, imamo mi i odlična ulja u Dalmaciji samo što to nismo još u dovoljnoj mjeri pokazali svijetu”, tvrdi Ante Duvnjak.

Ekološka proizvodnja

Duvnjak kaže da se stvari teško pomiču i da mu nije jasno zašto se opstruira zaštita dalmatinskog ulja. “Godinama se oko toga sporimo i dobivamo na sudu, ali se zaštita opstruira. Dok je to tako, uvozit će se sve i svašta. Nema dovoljno kontrole, tako da u ovom trenutku što se tiče maslinovog ulja ima svašta na tržištu. Nije mi jasno kako ekstradjevičansko maslinovo ulje može biti na polici 30 kuna za litru”, kaže Duvnjak.

Ulje Sveti Ivan je u ekološkoj proizvodnji, ali Duvnjak smatra da to kod nas nije baš poslovno isplativo opredjeljenje.

“Mi beremo plod prema svim pravilima ekološke proizvodnje. Beremo ga u ranoj fazi zrelosti. Naši su randmani od sedam do osam posto, a kada netko bere mjesec dana kasnije, dobije ulje isto u kategoriji ekstradjevičansko i možete za njega dobiti zlatnu medalju, ali ga dobijete dvostruko više jer imate randmane veće od 15 posto. Da bi se meni vratilo ovo što radim, trebao bih imati, dakle, dvostruko veću cijenu i tek tada bih zaradio isto kao i oni koji beru zreliji plod. Problem je što je veliki raspon parametara u koja su smještena ekstradjevičanska maslinova ulja. Prošle godine plod je bio izuzetno zdrav, a slobodne masne kiseline kretale su se u rasponu od 0, 2 do 0, 5 posto. A granica za ekstradjevičansko maslinovo ulje je, što se tiče udjela slobodnih masnih kiselina, 0,8 posto. Zato se pitam zašto se ne naprave neke granice pa da, recimo, imamo ultradjevičansko maslinovo ulje i nešto slično. Potrošač bi tada vidio razliku. Navodno to nije moguće zbog utjecaja lobija velikih maslinarskih sila. Međutim, kod njih se ekološka proizvodnja jako cijeni, a kod nas to nije baš tako”, pojašnjava Duvnjak.

Najveći problem je nesređeno tržište

Duvnjak se slaže da je tržište maslinovog ulja jako nesređeno. Kod nas se dobije poticaj, a nitko ne pita kako je i gdje i na koji način to ulje plasirano. U Italiji je to puno sređenije.

Slaže se da je sve više maslinovog ulja i u pakovinama, ali smatra da je sivo tržište značajno te da ga čak ima i u pakovinama. Nije to sređeno poput tržišta vina.

Duvnjak smatra da ne treba ići u Italiju ili Španjolsku učiti o marketingu i plasmanu maslinovog ulja jer se gotovo sve može naučiti od vodećih istarskih uljara. “Oni su u puno toga pretekli talijanske proizvođače maslinovog ulja jer su dobro organizirani kroz klaster gdje imaju znanje i novac. Barem ja tako mislim i nije mi to teško priznati. I mi u Dalmaciji znamo kako treba raditi, naravno ako hoćemo znati. Nije tajna da neki istarski proizvođači maslinovog ulja kupuju plod, pa čak i ulje u Dalmaciji”, kaže Ante Duvnjak.

Duvnjak kaže da će ove godine otvoriti kušaonicu maslinovog ulja. “Vodice i srednji Jadran turistička su destinacija tako da je šteta da turistima ne približimo svoje proizvode. U kušaonici ćemo, naravno, i prodati dio ulja. Onaj tko želi kupiti vrhunsko ulje sigurno će doći u uljaru. Naravno da uza sve to ide i priča o maslinovu ulja. No sve je veći problem nedostatak radnika. Pogotovo ih nedostaje u ugostiteljstvu i graditeljstvu. Posla ima dosta, ali ga nema tko raditi. Kod maslina je velika stavka berba i rezidba. Zato je sve teže raditi”, napomenuo je naš sugovornik.