Sve je to nekak jadno. Bljutavo, smrdljivo. Smrad se širi na daleko, ko onaj smrad od kafilerije što se širi. Pa nenaviknute ljude tjera na povraćanje. A ima ljudi koji se i ne mogu naviknut na takav smrad. Sjećam se, bilo je to davno 1995. bio sam na nekom poslovnom sastanku u kafileriji uSesvetama. Točnije, trebao sam biti. Ali sam dušu ispustio na parkiralištu pred upravnom zgradom.
Pa smo sastanak na moju molbu održali u Forumu u Sesvetama. Izgledao sam vrlo ozbiljno u odijelu s tragovima netom pojedenog bažuleka s kobasicom i popijene čaše gustog finog Plavca malog.
Ćate i mastiljari u Ministarstvu obrane rade non-stop. Dopisuju se s novinarima, s Povjerenstvom za sukob interesa, s odvjetničkim društvima. Sve da bi opravdali nestašluke i nepodopštine koje čini njihov ministar, Mario – Jaglac Banožić. A čovjek je neumoran.
Multitalent i multipraktik za sranja.
Te sam sebi dodjeljuje stan puno veći nego ga pripada. Te mu stan namještaju ulizičke suradnice koje šećkaju IKEOM za vrijeme radnog vremena, ležerno peglaju karticu ministarstva obrane, plaćajući jastuke, ormare Pax, krevete Malm. A vojska to nosi i montira u ministrov stan na koji on nema pravo, ali ga koristi.
A ima ga jer je kad si je dodijelio stan bio ministar od onoga što dijeli stanove šakom i kapom prijateljima i imaocima kartice. A ima ga i zato jer ima šefa. Gospona Andraša, finog i umilnog čovjeka koji u potpunosti razumije činjenicu da čovjek mora negdje stanovati.
U cijeloj toj priči ministra je branilo, a tko će drugi nego Ministarstvo obrane, premda se kućio dok je bio ministar u Ministarstvu za dodjelu stanova HDZ moćnicima.
Pa ne neće ga branit Ministarstvo pravosuđa valjda. Neće ga branit, ali neće ga ni napadat. To je tak.
Potvrda s Pantovčaka
Narečeni, a u biti mutavi ministar, sada već obane, upetljo se i u nekakve poticajne kredite za stanove onima koji su siromašniji. Pa je i on dobio kredit. Kao dokumentaciju i dokaz o siromaštvu, donio je potvrdu koju su mu vrlo rado izdali na Pantovčaku. Potvrdu da je siromašan u glavi.
Jope je ministra u toj stvari branila armija mastiljara u uniformama, takve smo nekad zvali ćato. Zaposlenih u onoj ogromnoj zgradurini u Zvonimirovoj. Ondak je ministar, šef Ministarstva obrane Marija Banožića, poželio biti nekakva fakultetska njuška. A jedva je školu završio. Pa se odma nakon škole upiso u ADEZET, lovio veprove i brao jaglace i nosio ih raspupaloj i rascvaloj Gabi. Školu jedva završio, ali je ekspresno završio vakultet i doktoriro, naravno na osječkoj Sorbonni. I onda je, nedavno, čuo da postoji taj PowerPoint. A u tom Powerpointu je nekakav tip napravijo nekakvu prezentaciju. Pred puno godina. Ondak je ministar na to sve nekako uspio nakeljiti svoje ime. Titulu. Jedino Jaglac napiso nije.
I poželio biti nekakva njuška na fakultetu. Jerbo je eto, naljepio svoje ime i titulu na tuđi PowePoint.
Sve to je on radni za vrijeme radnog vremena. Naravno. Ko što je onomad Kolinda mrdajući dupetom hodala hodnikom prepunom mladih i znojnih studenata, pjevušeći onu staru Subotom uvečer ideš u disko…
Pogađate već gdje je trebo dobit titulu radi otog Powerpointa. Pogađate jer niste siromašni u glavi, pa nemrete dobit ni kredit za sirotinju.
Ceterum censeo
Fakultet je u Osijeku. Odma pomislim na ono… ceterum censeo dobrog, a dost starog Katona.
I sva sranja oko tog PowerPointa i njuške na faklutetu, brani naravno, tko drugi nego Ministarstvo obrane. Marija bannožića.
Ko da mu je ćaća kupijo tu zgradurinu u Zvonimirovoj i reko, Ajde sine, evo ti, ti radi sranja, a oni će te braniti.
Pa se zato valjda i zovu ministarstvo obrane. Ne vjerujem da imaju neku drugu funkciju. Evo, od silne zauzetosti obranom ministra koji proizvodi sranja na tekućoj traci, nisu stigli niti vidjeti dron, a Boga mi niti saznati ko ga je ispalijo. Ni nakon osamnaest mjeseci. Pa ne stignu ljudi. Ovaj baulja ko mutav, a oni samo zaudaraju obrazloženja, priopćenja. I štrikaju priče oko jastuka, tabletića, plastičnih gondola na televizoru, kamatnih stopa stambenih kredita, Powerpoint prezentacija.
Za to i služi to ministarstvo. A ne da bi branilo vas. I mene. Ministar da bi se za vrijeme svog radnog vremena bavio sranjima, a ministarstvo da bi ga branilo.
Pale li svinjske lešine u MVPEI?
Imamo mi i ministarstvo vanjskih poslova. Da se vidi da se petljamo i drugima u posao. Uglavnom bezuspješno. Na čelu ministarstva je Gordan Grlić Radman, tip o kojem uopće ne vrijedi trošiti niti riječi.
Antitalent za jezike, od mozga napušten, mutav, tip koji vrlo teško sklapa rečenice u nizu na hrvatskom. Možete misliti kako to izgleda na stranom jeziku. Ko da ga je Dubravka Šuica učila ingleški. Mutavac samo takav. Sve u svemu, intelektualna klasa Banožić.
Možete se vi smijati koliko oćete. Ali ministar je suvlasnik, nešto malo manje od 21% kafilerije u Sesvetama. A svinjska je gripa. Ministarka pobila sve svinje u Slavoniji. Koje se trebaju palit. Kod ministra koji nema pojma ni o čemu. I sad se sve se spaljuje gdje, kod ministra u preduzećetu.
A ministar je upravljačka prava predao odvjetnikom društvu. Ali žiro račun na koji mu sjeda ogromna lova nije predao, recimo hrvatskom narodu, koji toliko voli. U koji se kune. O kojem ganuto priča. Ni hrvatskoj državi nije predo. A to je jedina država u svijetu u kojoj bi mogo radit bilo što osim biti ložač svinjskih lešina. Dapače, posao je ministar.
Ali lovu on ne da. Dao je upravljačka prava. Kakvo upravljanje, pa poslovi mu dolaze sami. Jer, poslove mu daje Marija Vučković. Intelektualna klasa Banožić, Grlić Radman. Klasići. Drži svoj svoga.
I pogađate, sva sranja oko ministrove love, a njegova obitelj u deset godina pobrala od države 60.000.000 EUR-a, brani naravno, MVPEI.
A oni ionako i nisu drugo nego za zajebavat se s ministrovim sranjima i spaljivanjem svinjskih lešina.
A objektivno ništa se desiti neće.
Ministar puste milione nije prijavio u imovinskoj kartici. Pa će ga Povjerenstvo sa sukob interesa rebnuti oštrom kaznom od 1.000 EUR-a.
A pojeftinio oriz. Za 0,04 Eur. Pa će penzioneri i Kinezi glasat za HDZ
Onda će doći dobri i dragi Andrej i reći da je to ne-tema.
Jerbo je tema to što je na sastancima s dobavljačima dogovoreno da cijena riže padne za 0,04 Eur. Po kili. To što su ovi iz Vlade godinu dana gledali divljanje cijena, nema veze. Cijena riže je sada 0,04 Eur niža. A Krešo Sever sada u očaju. Pada mu priča o poskupljenju potošačke košarice. Priča koju priča već dvadeset i pet godina za dvadeset i pet tisuća kuna plaće. Lako za zapamtit. Kaj bu tek kad dođe do trideset godina?
Pad cijena riže za 0,04 EUR je neviđeni uspjeh. Zahvaljujući naporima ove Vlade, Vlade Andreja Plenkovića, dakako.
Taj potez, direktno petljanje države u slobodno tržište, će podržati i jadni i posve izgubljeni Dario Hrebak, koji je liberal, a s druge strane, fotelja u Saboru. Dileme nema. Trajala je pola milisekunde.
Državni organi Republike Hrvatske, vidimo na ovim primjerima, postali su samo servis za privatne poslove ministara. I minstarki.
Baš kao što je Hrvatska privatno leno Andreja Plenkovića.
Firma ministra, u slobodno vrijeme kafilerista i spaljivača lešina svinja, godinama povlači ogromnu lovu iz državnog proračuna.
Na upite vezano na to odgovara MVPEI.Kaj i oni spaljuju svinje?
Ili su samo servis kafilerista i spaljivača prasadi?Jadno! pic.twitter.com/KUFiCihpad
— Spectator (@SpectatorHR) September 13, 2023
