Čamac se laganim zaveslajima osmorice veslača približavao pješčanom sprudu. Polako je kliznuo niz pijesak i ostao mirovati nasukan. Iz čamca je skočio muškarac u sjajnom čeličnom oklopu, čvrsto gazeći kroz plićak. Iza njega, zadignute halje bojažljivo je plićakom gacao svećenik. Veslači su odložili vesla, pa i oni izašli na čvrsto tlo. Konačno, nakon dugo vremena. Jedan od njih nosio je bačvicu, otkrivenu u kojoj su se presijavale drangulije i staklene perle.
S udaljenosti od desetak koraka promatrali su ih polunagi domoroci. Privukao ih je sjaj. Sjaj čeličnog oklopa, a još više ono čudesno ljeskanje staklenih perli, ogledalaca češljeva iz bačvice koju je veslač odložio na žalu. Oduševljeno su gledali, smijali se, udarali dlanovima o stegna od smijeha. Kuda li će sa takvim sjajnim poklonima?
Bilo je to u dalekom Novom kontinentu, pred šesto godina.
Kako je bilo kasnije, znamo. Oni koji ne znaju priču o konkvistadorima i onako ne čitaju ovaj portal.
Ta idilična slika pojavila mi se pred očima jutros pri dolasku na posao, dok sam slušao razdragani glas spikerice na HRT1, dok nam je pričala kakva je sve čudesa u svojoj torbi donijela Ursula von der Leyen. Donijela je torbu od četrdeset i sedam milijardi kuna. Za poticanje ekonomskog rasta.
Lopovska država koja daje bespovratna sredstva centrima lopovluka, evo konkretno HŽ-u, a svaki vlasnik firme mora za lovu plaćati kamatu.
Jebeš to!
Branku Bačiću sline su curile pri pomisli koliko dobrih djela može tim novcem učiniti svojim jatacima iz HDZ-a. Andrija je žmirkao iza naglancanih naočala, svjestan da je dobio još jedan adut u ruke, još malo poticaja. Više ne treba biti tako skroman, kao što je bio do sada. Koliko li je to kufera novaca za nosat?
Sline su curile svim ministrima koji su svjesni da će većina novca završiti u njihovim ministarstvima.
Sline nisu curile onih desetak i više ministara koji su morali otići radi krađe. Pa sada više neće moći krasti, nego će to raditi umjesto njih sada ovi novi.
Onda su babu Uršu sjeli u auto i odveli je u Katedralu, da gleda obnovu.
Nisu se sjetili odvesti je u Petrinju, valjda jer je jako daleko, pola sata autoputom u praćenoj koloni. Nisu se sjetili odvesti je u Markuševac. Da vidi velike uspjehe u obnovi.
Nisu sjetili provesti je centrom Zagreba, da se divi velikim uspjesima obnove. Nisu se sjetili odvesti je, kao predsjednicu EU, predsjedniku RH!
Onda su je odveli kod Rimca, HDZ ovog posvojenčeta, koji joj je pričao o taksiju, autonomnom. Taksi bez šofera.
Posve je logično da se u Hrvatskoj izmišlja i proizvodi vozilo koje ide bez šofera, jer ionako ovdje više niko živ ne zna tko pije ni tko plaća. Imamo prirodne preduvjete za proizvodnju vozila bez šofera. Kad smo kod Rimca. On kaže platili dobili smo 2 miliona nečega, ali smo državi platili dvadeset miliona.
Pa se pitam. Koliko sam ja u svom radnom vijeku, s cijelo vrijeme odličnom plaćom izdvojio i platio državi. Pa da mi država vrati deset posto. A vratila mi je kurac.
Koliko je neki obrtnik naplaćao svih mogućih poreza, nareza, zareza, prireza i nareza u tridesetak godina, a od države je dobio samo inspekciju. Ako nije Todorić naravno.
A posvojenčetu je dala deset posto od onoga što je MORAO dati. A drugima je dala, kao što sam već rekao, kurčić.
Lopovska država koja daje bespovratna sredstva centrima lopovluka, evo konkretno HŽ-u, a svaki vlasnik firme mora za lovu plaćati kamatu. Jebeš to!
Evo, tu u takvu logiku donijela je baba Urša novac. Žali Bože para. Koje ćemo morati vratiti, ofkors. O tome se baš i ne priča. Novac će završiti u torbama, da li nekakvog Kaze ili nekakvog Branka. Oni ga vraćati neće. Pa nisu ludi. Vraćat će ga naši unuci!
Vrijeme trajanja suđenja znatno bi se skratilo. Čak bi i lopov Sanader već bio slobodan građanin, nakon odslužene desetgodišnje robije.
Dakle, od svega toga kurac. Novac će doći, biti velikom lopatom razbacan po ministarstvima, a usahlom gospodarstvu davat će se na kapaljku, naravno tek što gospodarstvenici savladaju tisuću prepreka.
