Autor: Spectator, 04.08.2018

Ovim prostorima vlada primitivizam svih vrsta, boja i oblika.

Stvari, činjenice i pojmovi, koje su odavno svakodnevnica u cijelom svijetu, kod nas nailaze, ne na podozrenje, nego na divljački i žestok otpor i obranu protiv njih.

A kao što znate, nepisano je pravilo da je u obrani, sve dopušteno.

Ti, nazovimo ih sada branitelji, doduše taj privremeni naziv, samo za potrebe ovog teksta identičan je pojmu koji je kod nas, ne znam zašto u upotrebi, za jedan od stupova nosača primitivizma kod nas, ne prežu ni od čega, čineći tako agresiju nad stavom mišljenjem i životima onih koji njihove stavove ne odobaravaju.

Da pojasnim prvo ovo oko branitelja.

Domovinski rat je gotov. Sutra će biti tome dvadeset i tri godine. Dovoljno vremena, recimo da završiš osnovnu i srednju školu, fakultet, specijalizaciju iz kirurgije,  na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i već stekneš reputaciju dobrog kirurga u Dublinu, Irska, ili Frankfurtu, Njemačka. Dakle, rat je gotov već dugo vremena, a mi još uvijek imaju branitelje, dapače, njihov broj je u miru svaki dan, iz dana u dan sve veći.

U svijetu je za takve, uvriježen naziv vojni veterani,  ali naši ne pristaju na to. Oni su branitelji.

Branitelji, koji su se pretvorili u agresore svoje domovine, plaćeničke odrede, koji nemilice jurišaju na temelje ovog društva, kojemu su oni iskopali jamu za temelje. Jama koju su iskopali, je izgleda preduboka, pa će cijelo društvo u nju potonit, osim tih War dogsa.

Da, ponavljam, branitelji su u ovih četvrt stoljeća, evoluirali od heroja u Pse rata, Wardogs, koji teroriziraju sve i svakoga tko ne misli kako oni, ne govori kao oni i ne čini ono što oni misle da bi trebalo činit, vođene samo i isključivo vlastitim materijalnim probicima i interesima.

Svi mi, pogonjeni strahom od represije šutimo. Šute i branitelji koji to ne odobravaju. Ponekad progovore glasno, ali u sebi, vrište i viču, da ih nitko ne čuje.

Jer, osveta bi bila grozna.

Izopćenje iz društva.

Postali bi žrtve vrijeđanja, prijetnji, povlačenja po novinama, oltarima, misama, sudovima, a pravdu nigdje ne bi doživjeli, jer pravda ne stanuje u zgradi kojoj su temelje iskopali branitelji.

Pa će potonit zajedno sa zgradom.

Danas je koncert Hladnog piva u Splitu.

Zagrebački urbani bend iz Gajnica, koji godinama pjeva i nastupa, veseli ljudi, odavno nisu dečki, koji pjevaju o teškim temama, socijalnim. U Splitu bi trebali slaviti trideseti rođendan.

Cijena ulaznice je popularna, 110 kuna za kartu, a kažu da su pripremili najdužu set listu ikada. Doduše, to su izjavili početkom srpnja, a kod nas se i čokolada, pažljivo i propisno uskladištena, u samo mjesec dana, može pretvoriti u govno.

Ni slutiti nije mogao Mile Kekin, koliko će njegovi stihovi, napisani davne 1999, biti bolno istiniti.

Politika me u životu uvijek pratila u stopu

I bacala duge sjene uvijek kad mi krene

Trudio sam se iz petnih žila

Da nađem mjesto gdje još nije bila

I naš’o ga

Usred tvoga kreveta

Da je ovo društvo postavljeno na posve krivim temeljima, (nikako ne zaboraviti tko je iskopao jamu za temelje) dokaz je da je čovjek koji se suprotstavio nastupu zagrebačkih rockera, u svakom civiliziranom društvu koje drži do ljudskih i moralnih vrijednosti, bio izopćen iz svake iole pristojnije komunikacije.

I to onom Splitu koje je dao jednog Smoju, koji je dao Tomu Bebića, Splitu koji je dao proslavljeni Prvi splitski odred, Splitu u kojem je rođen Feral tribune.

Splitu kojega je proslavio junački Hajduk, Velo i Malo misto.

Ali i onom Splitu u kojem izlijevaju kante govana onima koji ne misle kao oni, onom Splitu u kojem podršku teškom ratnom zločincu, ubojici žena i djece, dođe na Rivu pedeset tisuća ljudi.

Pa je gradonačelnik Opara, koji je, po prirodi svoga posla, dao odobrenje za taj koncert, morao polizat govno, ni kriv ni dužan. Pa skratiti koncert i zabavu Splićana do točno 23:59 sati.

Pojeo i slasno proguto Bujančevo govno.

Jer se osuđeni diler kokainom, koji je koku dilao da bi mogao plaćat prostitutke, jer mu nijedna normalna cura  ne bi dala, čak i da ima cijeli hektar pičaka, digao glas protiv nastupa, na ovim prostorima vrlo poznatih zagrebačkih rockera.

Jer je neprimjereno slavit, naročito njima, dečkima iz Hladnog piva, bilo što na dan Oluje, a koncert bi posve sigurno zadro duboko u noć i samim time prešao ponoć i ušao u Dan domovinske zahvalnosti, dan pobjede, kojeg je Bujanec dočekao odjeven u nacističku uniformu, dobrano našmrkan kokainom u društvu nekoliko kurvi, u nekakvom dobro skrivenom podrumu, deleko od fronta.

Primjereno je na sam dan Oluje derat se pijano, Zapalit ću Krajinu do Knina, što će se odvijat nekih dvijestotinjak kilometara dalje u originalu, ali ne bih se okladio da toga ne bude ni u Kninu ni u Sinju.

Nije se ta moralna nakaza pojavila sa svojom idejom slučajno.

Jer, ovdje kod nas davno nema slučaja sve je plan, sve je strategija i taktika.

Sijanja straha i terora. Konstantno,  svaki dan.

Tko ne misli kao oni, protiv njih je.

Slutio je ovaj puta Mile Kekin, što će se događati kada je otpjevao stihove pjesme Ja nisam vaš.

Ali ih je otpjevao, ponosno i hrabro, u inat krezubim neljudima.

Pa je tako, iz vrlo rasprostranjene mreže Bujančevih istomišljenika istrčao, ili ispod kamena ispuzao i splitski gradski vijećnik, bivšimostovac, uporni širitelj mržnje na FB, Martin Pauk, sa pjesmom rugalicom, koja po mentalitetu strahovito podsjeća na E moj druže zagrebački, budaletine i četnika Bore Čorbe. Sve je isto, samo nije Bora, nego Martin.

Taj Pauk je poznat po tome što se pokazalo da je budaletina samo takva, kada je svojim statusom na FB, za obiteljsku dramu, optužio Angelu Merkel, jer je ubojica Kamerunac.

O kakvom se komadu govedine radi, možete vidjeti ovdje

Bujanec je samo zapalio šibicu. Pokvareno i podlo, i odbacio je u bačvu punu benzina.

Do koncerta ima još samo nekoliko sati.

Biti će vrlo interesantno vidjeti, što će se i kako sve odvijati.

Hoće li besprizornik u nazi kleidungu, ljubitelj sexa, droge i nazi koračnica, ostvariti svoj cilj, podizanje tenzija u društvu?
Uvjeren sam da hoće!

Jer ovdje se može i najfinija La Madeline au Truffe, švicarska čokolada u tren oka pretvoriti u govno!

Ili od potentnog društva u tren oka u mlohavu čunu…

Napomena Spectatorbloga

Ovaj tekst je uvod u obradi velike teme, Primitivizam u Hrvata.

Slijedeći tekst pod nazivom Konjizam proždire Hrvatsku, biti će posvećen Živom zidu!