U zadnje vrijeme se dosta špekulira o mogućim prijevremenim izborima.

Hoće li biti na jesen ili neće.

Razlog tim kalkulacijama bih pripisao ljetnim vrućinama, kada se ništa ne događa, sve je zamrlo, poštovani sabornici su na moru, skoro svi.

Onima iz opozicije je u biti, puno komotniji godišnji odmor, njihov nastavak plandovanja iz Sabora, preteže se još dugo, pa će onda opet, za promjenu, na spavanac u Saboru.

Dočim, zastupnicima pozicije je puno teže.

U sred plandovanja moraju oblačit tamna odijela, na raširena stopala navlačit crne cipele i čarape, stavljaju kravate, jer nemreš na državotvorne datume dolazit ko da ideš na plažu.

Važno je da budeš viđen, da svi vide da ti je jako stalo do digniteta.

Domovine, Domovinskog rata, Sinjska alke, Trke magaraca u Tribunju, Maratona lađa, Velike Gospe, Bikijade u Radošiću.

Pa se onda opet mogu obuč u gače i izležavat u debelom ladu.

Dugo je, skoro trideset godina građena baza HDZ-ovih birača. O tome su napisane puste knjige, članci, eseji, natezalo se po televizijama, radio emisijama.

Da bi sukus svega rekao Ivo Sanader Jadranki Kosor, u trenutku predaje kofera punog crne i vjerojatno pokradene love, u ruke Branku Bačiću, koji eto, nije znao da se crna lova ne smije držati u kasi.

Čak ni ona ukradena. Pa je Sanader rekao:

Izbori se dobivaju novcem.

Postoji milion načina kako se do novaca dolazi. Od upravljanja državnim poduzećima, štancanjem falših faktura, donacija raznih besprizornika, koji doniran novac doživljavaju kao značajnu investiciju u svoju slobodu.

Pa se tim novcem financiraju kampanje, ali se kupuju i odijela, haljine, broševi, cipele predsjednicama stranaka, kao onomad Ante Kulušić Jadranki Kosor, dok je bila velika ljubav, da bi se on prvi okrenuo protiv nje.

Sve u svemu, mislim da se ne radi o ogromnoj lovi, nekoliko desetaka miliona kuna, što je zanemarivo za lopovski potencijal HDZ-a, HNS-a, Milana Bandića.

Dakle, taj novac je kremica za ruke, oni ga mogu skupit uvijek.

Ali, ona prava lova, koja osigurava glatku pobjedu na izborima HDZ-a, bez obzira tko im je načelu, Bio to Plenković, Milanović, Karamarko, Jednorog sa plaže, Stevo Culej ili Dragan Markovina, crpi se iz proračuna sustavno, posve u skladu sa zakonom.

I tu nema zbora, nema ni trenutka sumnje da bi pored takvog financiranja, HDZ mogao omanuti.

Cijela biračka baza direktno se financira iz proračuna, ma da bi riječ tko rekao.

Možda se malo po Saboru brbonja oko donošenja novih zakona koji to reguliraju i dopuštaju, da bi u petak, na dan glasanja, pola opozicije svih boja, bilo odsutno, a pozicija svih boja u punom broju.

I to je to.

Tako je doneseno stotine zakona o financiranju svega i svačega, koji pogoduju, ne bih rekao prvenstveno, nego isključivo HDZ-u, odnosno jačanju financijske moći njihovog biračkog tijela.

Na kraju rata bilo prema izjavi dr. Tuđmana 360.000 branitelja, danas je brojka oko šesto tisuća, dakle, povećanje je četvrt miliona ljudi.

Trećina ljudi što živi u Zagrebu, ali skoro u broj identično ukupnom broju stanovnika Rijeke 180.000, i Zadra 72.000, ili Splita 130.000, Osijeka 108.000.

Dakle svi oni su svoja prava dobili za vrijeme vladavine HDZ-a u njegovih dvadesetak godina vladavine.

Svaki član obitelji koja ima nezaslužene povlastice, glasati će naravno za kontinuitet svojih povlastica, dakle za HDZ.

Premda, kada bi glasali za SDP, ne bi se ništa desilo bitno, jer SDP nije imao niti snage, a niti volje, a posve sigurno niti znanja, riješiti taj problem, premda su na početku vladavine imali uvijek nadmoćnu većinu u Saboru.

Sam Fred Matić objavljuje da je Vukovar imao 2.200 branitelja, a danas se isplaćuje 6.500 braniteljskih penzija.

Na upit zašto to nje riješio kao ministar, ne daje suvisao odgovor.

A suvisao odgovor je jedan jedini.

Strah!

Sve ovo pišem kao argument mojoj hipotezi da Plenkoviću izbori ne trebaju.

Jer njihova je baza čvrsta, postojana i vrlo disciplinirana, izaći će na izbore i ako je tri metra snijega, ako je lijepo vrijeme, taman za roštiljanje i neće kenjati pseudointelektualne fraze, moj glas ionako ništa ne znači.

Jer oni nisu pseudo intelektualci, oni su naprosto samo glasačka mašinerija.

Jako dobro podmazana, vašim i mojim novcem.

Kilavi i slabi SDP bi najviše izgubio na izborima, usudim se reći, da je jedina stranka kojoj izbori nikako ne bi odgovarali, upravo SDP, premda ih oni stalno zazivaju u Saboru, ali na način da se iz aviona vidi da ih ne žele, da je sve to samo salonska igra.

Strahovit gubitak broja mandata bi pogodio SDP-ovce uzrokovan potpunim neradom i nebrigom stranke za goruće probleme građana.

Totalna bezidejnost i nenuđenje konkretnih rješenja za najvažnije probleme, udaljio je građane od identificiranja sa idejom takve nakaradne socijaldemokracije, kakvu oni nude.

Teške i beskompromisne borbe za fotelje i položaje, od reda kompromitirane krađama i podvalama, izazvale su gađenje pristojne javnosti, koja je oduvijek bila glavni glasački bazen SDP-a.

Tome treba dodati da bi listu za članove parlamenta sastavljalo sadašnje rukovodstvo (sa ili bez Bernardića, ništa se ne bi promijenilo) koje bi savršenim talentom za pretvorit kolač u drek, sastavilo listu na kojoj bi bili izborni gubitnici, moralno kompromitirani, anonimusi, neškolovani diletanti bez iskustva u realnom sektoru, uz pokojeg baruna, Milanovićevog ex ministra, koji se vrlo brzo uspio okrenuti.

Sva ta rješenja koja bi ponudio SDP, uz vjerojatno katastrofalno neinventivan i staromodan program iz radionice Davorka Vidovića, značio bi kraj SDP-a ovakvog, makar zasranog, kakvog imamo danas.

Koliko bi od izbora profitirao Živi zid, u biti, po mojem moralnom vrednovanju stvari, sekta opasnih namjera, nisam siguran.

Svakako je jedan dio biračkog tijela Živog zida i Mosta, a to ne malen dio, nastao iz protestnih glasova SDP-ovih glasača, za koje nije ni šteta da su otišli njima.

Slobodan sam procijeniti da bi na slijedećim, izvanrednim izborima, SDP osvojio najviše tri do četiri mandata više od Živog zida.

Plenkoviću u ovom trenutku izbori ne odgovaraju, jer koalicije sa Živim zidom nema, sa Mostom, kojega su dva puta prevarili, bili bi teški pregovori, vjerojatno bez rezultata, a sve izglednija koalicija sa SDP-om značila bi lom.

Ne u SDP-u, jer bi onima koji su na listama konačno bila vrata otvorena za sudjelovanjem u vlasti, ali lom bi nastao u HDZ-u.

A većina u Saboru ne bi bila postignuta.

Prema tome, situacija u HDZ-u je vrlo slična situaciji u SDP-u u osvit parlamentarnih izbora 2016, kada značajan dio članova i simpatizera SDP-a nije glasao za SDP, u želji da Milanović ode, nakon gubitka izbora, što je on i dostojanstveno napravio.

Ako se ipak proglase izvanredni izbori, značiti će to samo jedno. Pobjeda desne, radikalne struje HDZ-a, u frakcijskim rovovskim bitkama koje se odvijaju ovih dana.

Pad Plenkovića nakon relativne izborne pobjede, ali nedovoljne za stvaranje saborske većine, izazvalo bi nove izbore u HDZ-u, vrlo vjerojatan izbor jednog od jastrebova HDZ-a, pa novi parlamentarni izbori, pobjeda na krilima dramatično rastuće fašizacije društva, konsenzus svih desnih stranaka, smanjenje broja mandata i Mosta, i Živog zida i SDP-a.

I toliko željeni povratak u 1941.