Lijepo je kada je čovjek ambiciozan.
Još ako ambicije prati nešto u glavi, di ćeš ljepše.
Gledam Andreja Plenkovića.
Visok, pristojan, ugodne vanjštine, elegantan.
Iz daljine se već sluti da gospodin ima kućni odgoj.
I to dobar.
Rječnik mu je bogat, brzo misli.
Sve pet.
Ma svaka bi ga majka za zeta htjela!
Sjećam se, bilo je do davno, kada se dvoumio da li ući u SDP ili HDZ.
Jer, znao je da bez stranačke podrške ne može napraviti ništa u karijeri.
Sada sa odmakom godina, uvjeren sam da bi Plenković bio jako dobar predsjednik SDP-a.
Jako dobar, isto misli i moj prijatelj Antonio, sa kojim sam o tome pričao, a on je čovjek koji zna stvar.
Bistar i ima mota!
Anemiju ne spominjem namjerno, jer, tko od muških nije pokušao smuljati vojsku?
Pa se poslije hvalit uz čašu piva Kako sam ih zajebo?
Anemiju mu predbacuju oni ljubomorni likovi koji nisu uspjeli sjebat služenje vojske.
Sve u svemu, mislim da je gospodin Plenković dobar dečko koji je upao u gangstersko društvo, pa je igrom slučaja postao šef ganga.
Andrej Plenković je hrvatski Francis Drake.
Kao što je Francis Drake bio pravi engleski gentleman, a šef najveće gusarske flote, tako je i gospodin Plenković, gospodin i gentleman, postao šef gangsterske družine koja je poharala svih 56.594 km kvadratnih hrvatskog teritorija.
A gangsterska družina se hvali da ih ima 220.000.
Dvostruko više od znamenitih japanskih Yakuza. Kojih se samo 102.000.
HDZ je jedna jebeno efikasna ekipa.
Četvorica sjebu jedan kvadratni kilometar.
100 hektara površine sjebu i kontinuirano sjebavaju samo četiri čovjeka.
I tako 56.594 puta.
I to bez prestanka 24/365.
Ma i onaj prestupni dan isto sjebavaju.
Jebate, pa ovi su gori od Monsanta.
Gdje dođu, trava ne raste.
Samo drač i korov, kao što sada raste ne HDZ-ovom ispitnom poligonu u Slavoniji i Lici.
A na to su Ličani i Slavonci ponosni.
Jer, HDZ-to su oni.
Pa se polako ali sigurno korov širi zemljom.
Uspješno, guši sve zdravo, svakim danom sve više.
Odjednom su mu se gangsteri masnih čvalja počeli gaditi.
Kokošari i kokošarke za koje su mu govorili, pisali, napadali
Sada se gospodin sa početka priče, onaj kojega bi svaka majka za zeta htjela, sjetio biti ambiciozan.
U ne baš najranijoj mladosti.
Ma oduvijek je on bio ambiciozan, ali se nije time hvalio.
Evo, ja sam u JNA prvih mjesec dana folirao i glumio, nadao sam se da ću biti oslobođen vojske, radi ćoravosti.
Pa su me nakon mjesec dana odveli pred čuvenu VLK (vojno lekarsku komisiju) pa mi saopštili da sam ja na granici da idem kući, ali eto, njima trebaju školovani ljudi, pa bi mogo ostat.
Pizda im materina.
Kada sam vidio da je sve gotovo, da su sve šanse izgubljene, ambiciozno sam odlučio da budem primjeran vojnik, pa sam na kraju pušten znatno ranije.
Zbog dobrog vladanja.
Tek nakon što je shvatio da je šansa da se uvali u neku briselsku fotelju, jer je se zajebo kad smatrao da je fotelja na Markovom trgu lansirna rampa, shvatio je da ovako ne ide.
Proradio je u njemu kućni odgoj.
Odjednom su mu se gangsteri masnih čvalja počeli gaditi.
Kokošari i kokošarke za koje su mu govorili, pisali, napadali.
Pitanje je samo koliko će snage imati u pokušaju nametanja civiliziranog rješenja, jer sam uvjeren daće to pokušati, gangsterskoj družini?
