Narod koji voli brojati, a neubrojiv
Mi volimo brojati. Svakoga dana gledamo reporterere kako udišu zagaženi zrak na graničnim prijelazima i oduševljenog pogleda, u domoljubnom zanosu recitiraju broj automobila koji su ušli u Hrvatsku. Grudi im se pri tom nadimlju od ponosa, pa upravo zato više volim gledati reporterke, dok recitiraju brojeve koje im je izdiktirao nekakav agitpropovac iz HAC-a.
Jer je sezona. Glavni prihod države je u tijeku.
Broje se i prijavljeni turisti po nekakvim turističkim mjestima. A lokalni razbojnici, oprostite načelnici trljaju ručicama. Mi smo narod koji voli brojati. A nubrojivi smo.
To brojanje potrajati će dvadesetak dana.
Nema odmora za reportere
Reporterima neće dati ni da se odmore, prebacit će ih pred bolnice. Pa će recitirati brojeve novohospitaliziranih i novoumrlih, broj onih na respiratorima.
Jerbo u Hrvatskoj postoje dva godišnja doba.
Sezona i korona.
Sezona isključuje koronu, kao što i korona isključuje sezonu. Ko noć i dan. Kad je Sezona, Korona se ne spominje. Kao da ne postoji. Korona ne postoji ni za ministra zdravstva, Vilija, uvjerili smo se nekoliko puta, za vrijeme predaha koji nam je boleština dala, ljeta, on se prepuštao guštima bonvivanskog života. Pripremao se nije. Zašto bi bilo drugačije ove godine? Pa se slikaje po mostu, a ne prevenira, ne nabavlja respiratore. Važnije se doći ulizivati velikom djelu Precednika, koji se poput pauna kiti apsolutno tuđim perjem. Slovensko – europsko – kineskim.
Jer naša Vlada živi samo za danas. Budućnost je ne zanima. Kakva će biti budućnost, jebe joj se, samo da ne bude zatvorska. Bolje da je briselska.
A broj zaraženih raste
Vlada, precednik i ministar se ne pripremaju, priprema se samo korona, podumklo dok se to društvo odmara. Ufatila je bolju startnu poziciju. Danas je brojka oko 11.000. A oni ništa.
10.325 oboljelih od korone u ovom trenutku, a niti ne spominje se. Jer nije vrijeme. Vrijeme je za brojat turiste. Nisu vrijedni ni spomena ni oni kaj su umrli, jer važnije je brojat one koji su se došli kvasit na naše more.
U ovu igru brojanja, sada je uvršten novi moment. Brojanje turista koji su prošli mostom. Automobila toliko, vozila s prikolicama toliko. Kamiona toliko. Bicikala nula.
Biciklistima su rekli naja. Nema
Jerbo most nije bicikl friendly, znam da se to tako ne kaže, ali shvatit ćete. Nema staze za bicikle. Nemežeš s biciklinom na most. Od svih političkih dasovana, budžovana i buzdovana i koji su se šuljali oko mosta, nitko nije primijetio da nema uske tračice po kojoj bi bicikli mogli ići. Kako bi i vidjeli, iz zatamnjenih stakala audija i beemveja loše se vide biciklisti. Postoje li uopće biciklisti? Ko je od vas uopće vidio nekog od tih da je sjeo na biciklo?
Pa kad ne bude ljudi, kad prođe Sezona, onda dolazi sezona pumpanja. Brojki.
Čuvar mosta da se ko ne bi posrao ispod mosta, logično je ekipa iz Mosta
Pred mostom se slikala i ekipa iz Mosta, ponosno pozirala, onako muški. Oni će valjda most čuvati, ionako je napravit u njihovom ataru. Paziti će budno, da se neko, da prostite, ne pokenja ispod njega. Upravo onako kao što su se oni pokenjali ispod svog Mosta i zagadili ga. Ljudi znaju kako se kenja pod Most, pa će lako spriječiti konkurenciju. To im je i najveći intelektualni domet. Pravi posao za stručnjake njihovog kalibra.
Pismo piše Gordane Grliću Radmane
Nekako u sjeni ostvarenja najvećeg doživljaja u Hrvatskoj ove godine, otvaranja mosta, prošlo je i pismo izvjesnog Gordana Grlića Radmana. Koji je pravi rak, tumor, smor, tumor grlića maternice. Presavijo dragi Gordan pismo i napiso pismo Esterajherima. Pa je pismo tutnuo u ruke ministru vanjskih poslova Austrije. Gordan Grlić Radman, komičar je s opasnim namjerama. Nešto poput Zelenskog.
Pišu novine da se taj smor sastao sa svojim austrijskim kolegom po dužnosti Alexanderom Schallenbergom s kojim je, među ostalim, razgovarao o za Hrvatsku osjetljivom pitanju, a to je uklanjanje povijesnog grba s prvim bijelim poljem na Bleiburgu.
Ja nikad nisam znao da je to za Hrvatsku osjetljivo pitanje. Možda, vjerojatno jest, osjetljivo pitanje za NDH. Ali za Hrvatsku nije. A Hrvatska je nastala jer je NDH, Bogu hvala, likvidirana, Grb je stavila grupica vjernika ustaške vjere, to nikako ne može biti pitanje od državnog interesa. Žestoko Sunce udarilo je u ono malo pameti i razuma. I nemilosrdno ga spržilo.
Siguran sam da je to pismo napisao nakon kućnog savjeta, nakon što se konzultirao s ocem, komunističkim glavosjekom, koji je proganjao sve što je počinjalo bijelim poljem. Opravdano.
Ali je očito je, kućni odgoj zapostavio.
