Hector Hose Campora, argentinski političar, peronist. Jedan od najbližih suradnika Huana Perona, argentinskog predsjednika.

Zašto ovo pišem? Poznata je anegdota o Peronu i Campori.

Peron nije volio nositi sat, i svaki puta kada je pitao, Koloko je sati, priskočio je, gonjen robovskim nagonom svoje duše, Hector Campora i spremno odgovorio: Upravo je onoliko sati, koliko Vi, gospodine predsjedniče želite da bude!

Ljigavo, zar ne?

Ali toliko količina ljigavosti garantira napredovanje na društvenoj ljestvici, zar ne?

Bez brige, nemojmo biti tužni, imamo i mi svojih Campora, za lopatama bacati.

Neki se zovu Jandroković, a neki se zovu recimo, Kešer.

Mladen Kešer,u ova za SDP tužna vremena, posljednji je bernardinac, čovjek koji će napraviti sve, ama baš sve da bi svog šefa učinio zadovoljnim.

Njegov trud u tim nastojanjima nije niti tužan, jebi ga, čovjek mora nekako napredovati, nego je upravo komičan.

Kešerov Kalnik je jedino mjesto u Hrvatskoj gdje pesi veselo mašu repom kada se ukaže Bernardić.

Jer je Kalnik Kešerovo leno.

Nedavna, vrlo vrlo napuhana zgoda sa proslave dana Koprivnice, kada Bernardić nije govorio na proslavi, jer naprosto nije bilo predviđeno da govori bilo tko od stranačkih predstavnika, koju je Kešer toliko napuhao, sve u želji da prikaže Bernardića kao žrtvu, bio je najblaže rečeno smiješan.

Danas se svi smiju i pokušavaju pogoditi da li je Bernardić jučer bio u Novom Virju, kod Kešera, ili u Gospiću, ali ne kod Nikoletine Marasa, ili u omiljenom kafiću Koš, na čaši piva?

Ili je Bero bio na sva tri mjesta, poput Supermana?

Prema tvrdnjama sa portala, Bernardić jučer nije bio u Virju, premda gospodin Kešer tvrdi da jest, pa je da prisnaži svoju tvrdnju, zalijepio i sliku sa druženja Bernardića i razdraganih crvenih kmera.

Ovi Podravci sa slike su stvarno pravi muži i mužače, jučer je bio hladan dan, vjetrovit, a u pol ciče zime, svi su se slikali sa Berom u kratkim rukavima.

Jer ih grije toplina zbog prisustva velikog Kešerovog vođe.

A ja pouzdano znam da je Bero ovijeh dana bio u Grubišnom polju, primao članove u SDP.

Pa je natrag u staro jato primljen i veliki Mostov simpatizer i promicatelj Sebastijan Svat.

Grubišno je bilo raspušteno 2016 godine, a vrlo teške optužbe za trpanje stranačkih izbornih kutija listićima, pale su na leđa gospodina Sebastijana Svata, kojem nije nikako cvjetalo cvijeće niti na lokalnim izborima, jer su mu rezultati bili katastrofalni.

Pa je raspuštena cijela organizacija, niko nije brisan ni izbačen, naprosto su radili što rade i ostale organizacije SDP-a danas, iako nisu raspuštene.

Ništa.

Kako je gospodin Svat političar u duši, odma se vrlo živo i vrlo aktivno uključio u potporu Mostu.

Da li je bio član Mosta, ili nije, ne znam, ali znam da je vrlo aktivno djelovao u Mostovoj kampanji.

I sada je vraćen u SDP.  Lijepo

Tamo Kešer, ovdje Svat, između njih na pola puta Jaić.

Jebate, pa kakav je ovo SDP?!

Tko zna, možda ipak jednog dana dođe do koalicije sa Mostom, pa bi gospodin Svat mogao postati veliki faktor, jer je vrlo aktivno promicao Most.

Ministar uprave?

Sve je ovo priča o nekakvom novom SDP-u, koji je od stranke poštenih i vrijednih ljudi pretvoren u OVO!

Mene uistinu zanima, ali ne zajebavam se ni malo, što o ovakvoj stranci, o ovakvom rukovodstvu stranke po županijama i na terenu misle recimo, Orsat Miljenić, Joško Klisović i ostali SDP-ovi intelektualci?

Naravno da ne očekujem njihov odgovor, nisu ludi da odgovore.

Ali, postoje ljudi izvan SDP-a koji znaju misliti, puno ljudi.

Koji sasvim sigurno neće glasati za OVO.

Kaj ne?