Danas svi novinari koji drže do sebe i pišu za ko fol ozbiljne portale imaju debeli problem.

Ivica Todorić spremljen je u fijoku u ženskom dijelu ormara koji se zove Remetinec.

Iz fijoke, ženskog dijela, vijesti vrlo loše cure, tek poneka sms poruka nekakvo službenika, kratka, napisana u zahodu, da ih ko ne vidi.

A novinare zanima sve.

A imaju tek nekoliko jebenih SMS poruka o temi koja ih zanima, a urednik rezerviro cijelu stranicu. Pa što će pisat.

Pa se vrte izjave njegove žene, koja se kune u unuke, pa se do beskonačnosti ponavljaju slike sa aerodroma, velike, da može stat manje teksta.

Ja takvih problema nemam.

Nakon što je kasno zaspao, tek oko jedan sat, nemirno se vrtio i budio nekoliko puta, bio je probuđen od zatvorskih čuvara.

Pokušavao je kenjati na čučavac, pa je na kraju ipak uspjelo. Tek tada je uistinu shvatio gdje je. I što ga čeka.

Zašto je, to još ne shvaća, a što ga čeka, sluti.

Jer on je radio upravo sve po mentalitetu pravog Imoćana. Ništa više.

Doručak mu je dan na tacni, dvije kriške kruha i margarin. Ne znam da li je K+, ili je neki pristojniji.

Daljnje informacije nemam, jebi ga, to je sve bilo pred sati pol.

Dakle, novinari to ne mogu napisati. Pa vrte stare vijesti od jučer, jer stvari se tako munjevito događaju da su i vijesti od jučer stare.

Recimo, niko od njih ne pita, kako to da je cijeli predmet, dokumenti koji terete Ivicu Todorića dan na vještačene revizorskoj kući Pricewaterhouse Coopers?

Jer, koliko me moja slonovska memorija služi, a i podaci u mojoj bilježnici koju sam naslijedio od Broja jedan, ovo je prvi slučaj da se dokumentacija vještači u stranoj revizorskoj kući.

Kad bi bilo samo to.

A naravno da nije!

Prilikom određivanja revizorske kuće, koja če na osnovu fakture poslije pobrati masnu lovu, vodilo se poznatim hrvatskim pravosudnim pravilom Kadija te tuži, kadija te sudi.

Čak je i u romansiranoj seriji Sulejmnan Veličanstveni taj princip bio odbačen, ali eto, provodi se u Hrvatskoj džamahiriji.

Naime PwC je bio generator svih zbivanja  u i oko Agrokora u posttodorićevsko doba. U doba Ante Sv. Ramljaka.

U vrijeme Ivice Todorića PwC je, jednom kao Coopers & Lbrand radio reviziju Agrokora a drugi puta kao PwC  je u Agrokoru angažiran još barem jednom – u srpnju 2014., nakon što je Vijeće Agencije za tržišno natjecanje (AZTN) uvjetno dopustilo koncentraciju Agrokora i Mercator.

Tada je  priopćeno kako će povjerenik u slučaju Agrokorovog preuzimanja Mercatora biti konzultantska kuća PricewaterhouseCoopers.

Tako stoji u mojoj bilježnici.

To što je kasnije premijer Plenković izjavio „kako će reviziju financijskih izvješća i poslovnih knjiga Agrokora provesti PriceWaterhouseCoopers (PWC), koja dosad nije imala nikakve veze s poslovanjem kompanije” je u biti samo laž.

U svom trećem angažmanu PwC je u svom revizorskom izvješću, sa kojim sam u vrijeme objavljivanja žestoko polemizirao, jer sam smatrao da nije napravljeno pošteno i po pravilima struke, jer su Agrokorove troškove izlaska na burzu, koji su bili razbacani u narednih pet godina, prebacili u 2017, te time iskazali ogroman gubitak Agrokora.

Bilancu Agrokora napravio je PwC, a ne računovodstvo Agrokora.

Odmah moram reći, da su obje politike, razbacivanje u slijedeće razdoblje i iskazivanje troškova u jednoj godini posve legitimne, ali nakon donesene poslovne odluke, potirati je svojim drugim rješenjem, nekorektno je i omogućava malverzacije i pljačku, što se i desilo, upravo na osnovu toga i takvog revizorskog izvješća PwC-a.

Dakle, PwC je u debelom sukobu interesa, a njima je dodijeljen slučaj na reviziju.

Kadija te tuži, kadija te sudi.

Još kada tome dodamo cijelu bulumentu vladajućih i svih HDZ-ovaca koji su se uspjeli ogrebati za pozivnicu za promociju pamfleta Martine Dalić, koja je kasnije distribuirana besplatno uz Jutarnji list, jasno je da se Ivici Todoriću ne piše ni malo lijep scenarijo.

Ivicu Todorića upoznao sam davno, 1994. Isprva smos e rijetko sretali, no jedno vrijeme je to bilo skoro na tjednoj bazi.

Nisam nikada sa njime surađivao, iako je bilo njegovih ponuda upućenih meni za nekakav moj poslovni angažman, koje sam ja redovito otklanjao.

Teško mi je pisati objektivno, ali moram reći da NIKADA ništa nisam kupio u Konzumu.

Jer puno stvari nisam odobravao.

Da li je svojim poslovanjem zaslužio zatvor?

Ja to ne znam i ne želim tvrditi ništa, ali smatram da je ipak, ako ništa drugo, zaslužio pošteno suđenje.

A prema svemu što se događa, ono to neće biti.

Da se razumijemo, ja ne sumnjam u suca ili sutkinju, koji čak još nisu ni određeni, nego u cijelu igru koja se vodi ovaj puta u  visokoproflinim restoranima.

Jer, ako se to događa njemu, što bi onda tek bilo sa nama?