Danas je utorak. 06.11.2018. osamnaest je sati.

Negdje tristotinjak kilometara od mene, Snežana Andrejev Majcan, polagano korača prema ulici II Istarske brigade u Buzetu.

Ja ne poznajem tu ženu, nikad vidio, nikad čuo, ali smo se nekoliko puta svojski počupali na raznim forumima.

Čak me i izbacila iz nekakve grupe gdje je bila admin.

Nešto za podršku Zoranu Milanoviću. Nadams e da to što sam sada napisao neće bitiotegotna okolnost. Ali joj može biti olakšavajuća, jer je izbacila Spectatora, a to vrijedi bar deset posto, zar ne?

Ali, moram priznati, principijelna je i poštena, a po svemu sudeći je i vrijedna žena.

Pošto sam je ocijenio kao takvu, onda sam posve siguran da će se ona posve lako, a ne klecavih koljena pojaviti na partijskom sudištu na drugom katu, u devetnaest sati.

Pred namrgođenim sucima koji sve njene navodne krimene znaju, ali joj ih nisu naveli.

Faktor iznenađenja.

Ne znam da li su pripremili i stolnu lampu da joj svijetli u oči.

Sve ovo pišem radi onih ljudi poštenih i dobre volje, koje je barem jednom neko u životu optuživao za stvari o kojima pojma nemaju.

E pa vi, koji ste optuživani, sa kojima su se poigravali, večeras u devetnaest sati, za samo jedan sat, mislite pozitivno.

Pa ne mora uvijek zlo pobijediti, zar ne?

https://spectatorblog.net/Pohrana/breaking-news-u-sdp-jos-uvijek-vlada-duh-staljinizma/