15.9 C
Zagreb
Petak, 17 svibnja, 2024
NaslovnicaSpectatorSpectator kolumnaKako sam profućkao nedjelju na gluposti

Kako sam profućkao nedjelju na gluposti

Autor

Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.

Postoje dani koji su šuplji, kad ne znam što bi sa sobom.

Pa promijenim sobu.

Ili se primim nečega o čemu pojma nemam, danas sam farbao. A kad ja farbam, onda je pola boje na meni, pola na podu, a pola na zidu.

Baš kao i Mate Granić koji je lovu dijelio po principu pola meni, pola tebi, pola Bagi.

Onda sam sav izmučen sjeo i ufatio se čitanja intervjua Tomislava Tomaševića, wannabe gradonačelnika Zagreba. Što me ne ubije, to me ojača!

Ni to mi nije dosta. Pa sam gledao i NU2 u kojem je gostovala Marija Selak Raspudić.

Dakle, danas je bio dan koji je najbolje zaboraviti.

Razmišljam, pušim, gledam zalazak Sunca. Nikako mi nije jasno, kakva je to sila, kakav je to nagon za samouništenje usađen u ovaj narod.

Jer, nepogrešivo, narod obožava i podržava ljude bez sadržaja, šuplje i prazne, ili ljude sa sadržajem, a bilo bi puno bolje da ga nema.

Intervju Tomislava Tomaševića u Jutarnjem listu.

Prije no što išta napišem, želim se očitovati o jednom:

Milan Bandić je najveće zlo koje se dogodilo Zagrebu, još od potresa 1880. godine.

Nasmijao sam se već kod samog naslova. Jedini ja na ljevici mogu pobijediti Bandića. Ako preživi, povlačim se iz gradske politike‘

Čovjek koji želi pobijediti govori što će napraviti kad izgubi.

Pa će se maknut iz gradske politike.

Što je i logično, jer puno je lakše prodavati maglu na nacionalnoj sceni.

Svašta je tu napisano, jer se poštuje ona poslovica papir sve podnese, a more sve proguta.

Prvo sam proletio člankom, da vidim koliko toga ima. Nema puno, zlobno sam primijetio, valjda i nema puno za reći.

Prvo što me ubolo u oko, fotografija je na kojoj gospodin Tomašević stoji neprirodno prekriženih ruku, nagnute glave.

Kada bi čovjek, bilo koji, tako stajao u nekakvoj svakodnevnoj situaciji, recimo čekao tramvaj, ljudi bi se odmicali od njega.

Sve to izgleda nekako jeftino plastično.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA


Ne znam, valjda sam ja staromodan, ali sve te nekakve poze koje se zauzimaju pred kamarama, pod budnim okom raznih PR managera, koje normalne ljude s ceste pretvaraju u plastične pingvine, mene vrlo zabavljaju. Gospodin Tomašević izgleda vrlo uvjerljivo ko što su uvjerljivi plastični vrtni patuljci i plavi dupini iz čijih usta skaču vodoskoci, na nekakvom imanju kraj Virovitice.

Gospodin Tomašević, kako je to navedeno u naslovu, ozbiljno misli postati gradonačelnik, uz pomoć i podršku SDP-a, te smijeniti diktatora i kabadahiju Milana Bandića.

Svašta je tu napisano, jer se poštuje ona poslovica papir sve podnese, a more sve proguta.

Ne mogu još četiri godine iz prvih redova u Gradskoj skupštini gledati kako se Zagreb i dalje uništava. Čista srca, nakon tri godine borbe u Gradskoj skupštini idem u to jer vjerujem da uz pomoć drugih mogu okončati njegovu vladavinu i mislim da je sada prava šansa za to s obzirom na njegov katastrofalan rezultat na parlamentarnim izborima i stranku koja je u rasulu. Nadam se da ta prilika na kraju neće propasti zbog nekih partikularnih logika. (podcrtao Spectator).

Dakle, osnovna greška jest, a čine je politički analfabeti, uspoređivati lokalne s parlamentarnim izborima, a to gospodin Tomašević čini, pozivajući se diskretno na pomoć drugih,  pri tome misleći valjda na vrlo nesmotrenu izjavu Peđe Grbina,  o podršci SDP-a.

Izjavu sam vrlo blagonaklono nazvao nesmotrenom, jer ne bih htio štetiti gospodinu Grbinu, obzirom da u šansama da sjedne na Ibler stoji poprilično loše.

Tomašević očito računa na podršku SDP-a, stranke koja je upravo na izborima 2016. i lokalnim 2017. dokazala nepovezanost parlamentarnih i lokalnih izbora, jer je jedna snažna stranka u Zagrebu osvojila mizeran broj mandata.

Ne znam po čemu je gospodin Tomašević u prvim redovima u Gradskoj skupštini, po čemu on smatra da je jedan od prvaka skupštine, a rat je odavno završio, u Gradskoj skupštini bi se trebalo raditi, a ne ratovati.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA



 

Njegova teorija o imenovanju gradskih pročelnika, umjesto izbora na, kako je to nazvao fingiranim natječajima, meni je potpuno neshvatljiva. Neprihvatljiva, a vodi ravno u klijentelizam i nepotizam. Možete li zamisliti na što bi ličio grad da se imenuju pročelnici iz RF, NL ili SDP-a ovakvog kakav je sada?

Vezuv!

Hrabro je ustvrdio da su natječaji fingirani, naravno bez ijednog dokaza. Ulične priče nipošto ne bi smjele biti dokaz, naročito ne nekome tko želi upravljati proračunom od deset milijardi kuna.

Takav posao treba povjeriti ozbiljnim ljudima.

Ne mogu ne upitati, vas koji ste čitali intervju. Ako ne pitam, puknut ću.

Da li ste primijetili da na više mjesta o sebi gospodin Tomašević govori kao mi?

Pa bi umjesto gradonačelnika koji o sebi govori u trećem licu, dobili gradonačelnika koji o sebi govori kao o njima.

Bio bi to vrlo kvalitativan pomak. U razgovoru se očešao i oko kandidature, potencijalne, a ja sam uvjeren sigurne, Anke Mrak Taritaš, koja je hrabro glasala protiv Zakona o obnovi Zagreba, grada teško oštećenog potresom, kojem bi ona željela biti gradonačelnica.

Poprilično Neronovski, zar ne?

Neron i Napoleon.

Grad Zagreb je svakako zaslužio bolje.

Puno bolje. Kad vidim ovo, onda mi se učini da ni Milan Bandić koji je najveće zlo koje se dogodilo Zagrebu, još od potresa 1880. godine, i nije najgore rješenje.

Intervjui se obično autoriziraju, kako se to kaže popeglaju, pa ako je ovo popeglana verzija, Zagreb čeka katastrofa, teža od potresa pred pola godine.

Zagrebu izmučenom potresom, poplavom, Godzilla nije potrebna, imaju Tomaševića i njegovo veselo društvo!

Ondak am gledao revolucionarnu Raspudićku kod brkatog Ace. E tu je bilo svačega.

Žena je osjetila da je revolucionarka, odmah kad je rodila. Ovakvu budalaštinu nisam čuo več jako dugo. A žena ima i doktorat. Čestitam. Očito je doktorirala na Borasovom (ili je ipak Borat) sveučilištu.

Uopće mi nije jasna bezidejnost Aleksandra Stankovića, koji u emisiju poziva ovakve osobe, koje nemaju ništa za reći, osim isticati svoju imaginarnu pamet!

Jadnici se sve pomiješalo u glavi. Upustila se u razglabanje o individualizmu, koji smatra ona, je ljevičarenje. Pročitao sam odličan komentar na njen nastup, pa ću ga citirati!

Interesantno je kako neko može lupiti ovoliko gluposti u tako kratkom vremenskom periodu. Npr. individualizam i s njim povezana opća ljudska prava se proglašavaju totalitarnim i represivnim , i uz to još i ljevičarskim. Vjerovatno baš nitko nije dotičnoj objasnio da klasična ljevica teži kolektivizmu i zajedništvu. Zgražava se nad činjenicom da mi,zamislite, brinemo za sebe i još uz to i predstavljamo sebe i svoj identitet. Uz to pametno zaključuje da brinuti za sebe i svoj integritet nije prava ljudska priroda. To je vjerojatno prirodno razmišljanje osobe koja negira osnovna ljudska prava ženama na raspolaganje vlastitim tijelom, a koketira sa idejama koje su svojevremeno čitav svijet kupale u krvi…
Sve u redu,mora netko biti zastupnik i onih najretardiranijih među nama,ali se čudim i Stankoviću i Vama što ovoj spodobi dajete medijski prostor za svoje baljezganje…

Dakle, kada je ispalila rečenicu Inicijativa koju bih prvu željela pokrenuti je ono što je prvo na redu. 22. rujna je nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama i htjela bih pokrenuti inicijativu pod nazivom “Tko se tuče, taj se voli, mojom sobom prolomile su se vulgarne i prostačke kletve.

Iz dubine srca nadam se i veselilo bi me da gospodin Nino, onako kršan i ogroman, svoju Mariju voli. Jako i žestoko!

Predsjednica Saborskog odbora za ravnopravnost spolova. U zemlji u kojoj je nasilje nad ženama svakodnevno, želi lemanje žena svesti pod debilnu dječju rugalicu.

Muškarci vole žene, ponekad ubojito.

Mora da onaj Lojza, župan požeški jako voli svoju ženu, kojoj glavinom mlati o radijator. Dobro je da je s godinama bračna ljubav malkice oslabila. Jer, da je voli istim žarom, bila bi mrtva.

Čini mi se psihopatski da takvu svinjariju izvali žena. Pazite, ne nekakav krkan ili kozojeb s kamenjara, nego žena.

Predsjednica saborskog odbora za ravnopravnost spolova.

Tako važan odbor prepustio je SDP ljudima (da li??) poput ove revolucionarke, samo da bi Vesela vjeverica mogla čučati u najvišoj duplji na stablu. Pregovarao u ime SDP-a Arsen Bauk. Njega treba apostrofirati kao direktnog krivca za ovakvo stanje.

Žene neka pamte! 

Ogroman je to grijeh.

Sramite se!

Pročitajte i ovo:
Spectator na Twitteru - Nova tema...

DRUŠTVENE MREŽE

6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

NAJČITANIJE

IZ KATEGORIJE

još sličnog sadržaja