Subota je. Neradni dan uhljebima i džabalebarošima zaposlenim u ministarstvima, agencijama, saborima, općinama, gradskim organima. Kažem zaposlenim, ne kažem da rade. I kad nije subota. Pa su se sjatili u grad.
Lijep je dan, vjetar divlja, miješa se smjer, kao da puše sa svih strana.
Nakon avanturističke vožnje tramvajem, jerbo je ušla jedna cura oko dvadesetak godina stara, noseći mobitel i držeći ga na dlanu dok razgovara na njega. Na spikerfon. A ja se vozim u tramvaju, jer sam obećao sam sebi da ću se malo zajebavati na taj način telefoniranja. Glas smješten u Samsung na dlanu cure koja gleda kroz prozor i razgovara kao da je u sred dnevne sobe, a ne u ZET-ovom bijelo zelenom tramvaju zamaskiranom u Škodu progovara:
Ne mogu danas prije devet, jer moram neke stvari pozavršavat.
Stojim kraj cure i ja gledam kroz prozor, naginjem se i u dlan zaprepaštene cure govorim:
Oprostite, nisam dobro čuo, možete li ponoviti?
Cura izbeljila oči, gleda u mene gleda u mobitel. Ova iz mobitela pita
Tko je to?
Putnik koji sudjeluje u razgovoru u ime putnika u tramvaju, odgovaram.
Zvat ću te kad budeš sama.
Cura naglo ustaje, pogled u mene, prezriv, i izlazi.
Silazim na trgu.
Žene na Trgu protestiraju protiv frajera koji mole na Trgu.
Skupilo se šareno društvo, više žena nego muškaraca, drže transparente, a i veliki baner na kojem piše Bez Boga, bez gospodara. Upada mi u oko jedan po svemu sudeći žestoki Internet ratnik, muškić koji protestira protiv onih koji su za predbračnu čistoću. Jerbo on je pristalica predbračne nečistoće.
A siguran sam već s dvadeset metara, da ni on nije omastio brke predbračno. Ali, mlad je, tridesetak mu je godina, budućnost je pred njime.
On drži napis na kojem je napisano Ženi je mjesto u revoluciji.
A on bi valjda bio doma i iz pozadine davao podršku i vikao Drugarice naprijed! Drugarice sve u juriš!
Sve ludo.
Jedna zgođušna žena drži maleni transparent na kojem piše Moja pipica moja slobodica. Ne, nisam stao kraj nje i pitao Oprostite gospođo, jel slobodno?
Skupili se i oni koji sa sebe kažu da su muškarci.
Oni kleče. Gledam ih, od volje im. Kleče na hladnim kamenim pločama. Kleče i zbog mene, tako kažu. Radi mene će dobit reumu. Bolje i reuma nego negdje u toplome omastit brke pičetinom.
Neka žena mi gura letak u ruke. Gledam, nije reklamni letak za šampon za kosu. Na letku navedeno:
- Za domovinu, mir i obraćenje hrvatskog naroda.
- Za muškarce – da postanu duhovni autoriteti u obitelji koji će hrabro svjedočiti i prenositi katoličku vjeru.
- Za život u predbračnoj čistoći, za čednost u odijevanju i ponašanju te za obnovu katoličkih brakova.
- Za prestanak pobačaja i otvorenost bračnih parova životu.
- Za autentične i beskompromisne crkvene pastire i nova duhovna zvanja.
- Za duše u čistilištu.
- Za osobne nakane.
Jebi ga. Kasno Marko na Kosovo stiže. Točka tri nije za mene. Što je bilo bilo je. Poslije jebanja nema kajanja.
Što se tiče onoga pod sedam, to o osobnim nakanama, sobno sam se nakanio otići na špicu i gledati kako jako vjetar ovija haljine oko ženskih bedara.
Točka jedan s tog kupusnog lista mi je baš jako interesantna.
[warning]Ne piše recimo za opljačkanu domovinu. Da sam na mjestu tipa kojeg nazivaju AP, jako bi se zamislio, jerbo ovi kaj kleče traže obraćanje hrvatskog naroda. Valjda da se okrenu od pljačke i posvete radu. Ali to nisu napisali. Traže i mir. Pa ma što god to značilo.[/warning]
Trebao bih biti, piše u letku, duhovni autoritet. Tako oni kažu. Poznam nekoliko tipova koji odobravaju i poistovjećuju se s tim tipovima koji lade koljena na kamenu Trga bana Jelačića, pouzdano znam da su oni doma autoriteti, kad im žena ili poodrasla djeca nešto kažu što ne odgovara njihovom autoritetu oni to rješavaju šraubom po gubici. I šakom u čelo. Pa odu u kladionicu. A nedjeljom obuku čistu trenirku, pa na misu, pa doma ispljuskat ženu, radi uspostave autoriteta. Pa u kladionicu.
Dakle, nisam taj.
Ubolo me u oko otvorenost bračnih parova životu.
Propagira li se ovdje institut otvorenog braka, bacanje na glavačke u život?
Evo, ovo je interesantno. Ali mi se ne da klečati.
Ni zbog društva u čistilištu. Taman posla.
Pa u paklu je ekipa.
A pakao je i nastavak života u Hrvatskoj, kaj ne?
