Lako je pišat po mrtvom lavu kada imaš PTSP!

Zašto su većina velikh domoljuba pičkice i kukavice?

Nikada mi nije bilo jasno.

Još od rata.

Poznavao sam ljude koji su bili mirni činovnici, obiteljski ljudi, nisu se hvastali ničime, a najmanje nekakvom ljubavi prema nečemu imaginarnom, što se odaziva na ime Domovina, a ti su ljudi bili bolji borci od nekakvih domoljuba koji su domoljublje pokazivali na šanku nakon ispijenih desetak žuja ili Zrinskih i ispušene dvije tri kutije Croatije.

Jednako je pitanje i zašto je velika većina velikih domoljuba nepismena? Čitajući njihove komentare i statuse na Internetu, shvatiš da oni Domovinu ne vole, da je umjesto na srcu, nose u novčaniku, jer taj pojam Domovina, za koji ja ne znam što stvarno jest, svakako bi trebao obuhvaćati i hrvatski jezik, sa kojim su oni debelo na vi.

Sjetite se samo svih mogućih domoljubnih djela, koja su se činila u četvrt stoljeća, od kojih su mnoga nailazila na zgražanje javnosti. Pa su odmah potom domoljubi počeli pravdanjem Ma nisam ja, to je neka zabuna, ja sam mislio, nisam znao.

Pičkice.

Evo, objavljen je intervju sa onom budaletinom koja je srušila Končarev spomenik.

Rade Končar, Srbin, komunist i partizan, narodni heroj.

Budala kaže, naravno kao prvo, da ima PTSP.

Taj PTSP mu je vjerojatno najveće dostignuće u životu. To mu dođe kao profesija. Živi dobro i uživa u obilju jer ima purana u glavi.

Kaže da tog Končara ne pozna.

Nije ga sreo niti na utakmicama Ajduka, niti na Pjaci, ma ni po lokalnim krčmama. Možda ga je i sreo, ali ga nije upozno po imenu.

Kaže da mrzi Srbe, komuniste, partizane, narodne heroje.

Ostale ne mrzi.

Spomenik je srušio slučajno. Slučajno polomio betonski stup.

Valjda ga ufatio PTSP. 25 godina od rata.

A u svijetu zakonski PTSP traje četiri godine, dalje se ne prizna.