Ovo nije plaćena reklama, stavio sam je, jer mi se tako prohtjelo.
Sve ovo vam pišem, u trenucima dok se zgradom na Iblerovom trgu šulja Šojić, sa velikom putnom torbom u kojoj je skriven škripac, kojim će prekosutra inkvizitori Rajko i Zlatko zavrtati jaja Bernardiću u pokušaju da ga natjeraju da odstupi.
Bernardić će biti nemoćan, oni će ga gnječiti i stiskati, on se onako jadan jednom rukom braniti ne može.
Od kuda sada jedna ruka?
Pa zar nema dvije ruke, pa svaka budala zna da ima.
U desetak navrata, prema dokumentaciji koju sam dobivao, u mailovima potpisanih od realnih ljudi, gospodin Bernardič je na učestale upite zagrebačkih članova SDP-a, koji su ga pitali o opravdanosti boravka na prolaznom mjestu na listama za svakakve izbore gospođe Tamare Čubretović, koja je vjerojatno već zaboravila svoju avanturu sa SDP-om, odgovarao uvjerljivo.
Stavljam ruku u vatru za gospođu Tamaru Čubretović!
Izjava je to političara koji bi preuzeo odgovornost za državu, a nesposoban je sagledati realnu činjenicu, koju vide svi oko njega, a on ne.
Car je gol.
Pa će se Bernardić braniti jednom rukom, mahati njome, dok će mu svježe izgoreni batrljak, još u zavojima trzati u praznom rukavu košulje.
Jebeno je to stavljat tuku u vatru, za bilo koga, a naročito za nekakvu Tamaru, za koju su i djeca vrtića Pčelica znala, da je dušom, a što je najvažnije, djelima uz Milana Bandića.
Da su inkvizitori odlučili pričekat samo još koji dan, bio bi im lakši posao, jer bi onda mahao sa dva prazna rukava, jer je ruku u vatru stavljao i za Sašu Karizmatika Molana.
Valjda desnu?
A da su inkvizitori pričekali još malo dulje, onda bi tek bio pravi problem.
Davoru Bernardiću bi izgorjela i treća ruka, cvrljila bi se u vatri povjerenja u Nikšu Vukasa, za kojega bi naivni Bero, koji nikako da kupi novi frižider, isto stavljo ruku u vatru.
A treće ruke nema, niti će mu izrasti, prije bi na kurcu nokat izraso, nego nova ruka bezrukom Bernardiću, koji ruke olako u vatru stavlja.
Ali ruku u vatru ne bi stavljali niti oni barabe iz DORH-a, a bogami niti mnogobrojni članovi, koje ni umilni pogled Nikše Vukasa ne može zbuniti. Ručice u vatru ne bi stavljali niti oni podlaci novinari, koji svašta pišu…
Kada se pokrene mašinerija oko Krašograda, izgorila bi i treća ruka Davora Bernardića, jer je ruku u vatru stavljo i za Nikšu Vukasa.
Pa bi inkvizitorima posao bio jako olakšan.
Lako je reč stavljam ruku u vatru, kada su mu ruke davno izgorile. I kada je otišao Radenko, radi kojega bi i Rajko trebao samo jednom rukom škripac šarafit, pa kada je otišla ona Ožić, jebate za sve je ruke u vatru stavljo.
Pa koliko to Davor Bernardić ima ruku?
Evo što pišu novine, a Bero bez frižidera olako stavlja ruku u vatru.
Kupoprodaja milijuna kvadrata zemljišta u Bratini u Općini Pisarovina između poduzeća Ruris Jaska i Kraša nije bio jedini posao između ova dva poslovna subjekta.
Osim što je tadašnji predsjednik Uprave Nadan Vidošević za Kraš kupio 4,2 milijuna kvadrata poljoprivrednih površina, a onda i sa svojim partnerima, redom direktorima u Krašu još 1,5 milijuna kvadrata za njihove osobne potrebe, pet ljudi iz Rurisa posao je dobilo u Krašu.
Zapravo, ti ljudi nisu bili zaposlenici Ruris Jaske, već njihovog poduzeća kćeri Nove Ruris. Jedan od njih je Nikša Vukas. Bio je direktor, čak i osnivač Nove Ruris, a danas je zaposlen u Krašu kao voditelj turističkog kompleksa Krašograd. Je li i to bio razlog što su Kraš i njegovi direktori zemljište dobili tako povoljno? Zanimljivo je da je Vukas potpisnik financijskog izvješća Nove Ruris za prošlu godinu kao predsjednik Skupštine, što znači da je paralelno aktivan barem šest godina u oba poduzeća, onom koje je prodavalo i onome koje je kupovalo milijune kvadrata zemlje u Bratini.
Satima smo čekali da nam svoj status objasni Nikša Vukas, da nam kaže do kada je radio u Rurisu, a kada je započeo u Krašu, kako se našao kao stavka ugovora između Rurisa i Kraša, te na kojim je poslovima radio.
Umjesto njega, javio nam se stručnjak za PR Krešimir Macan, te nam je odgovore na ta pitanja dao on, jer ga je za to angažirao Kraš.
| Nikša Vukas |
– Kraš je o kupovini zemljišta u vlasništvu tvrtke Ruris Jaska d.o.o. pregovarao izravno s talijanskim investitorom. Dogovorom o preuzimanju zemljišta Kraš se obvezao preuzeti četiri zaposlenika na neodređeno vrijeme i jednog na određeno vrijeme, uključujući i Nikšu Vukasa, diplomiranog inženjera agronomije, koji je upravljao poljoprivrednom proizvodnjom na spomenutom zemljištu. Preuzeti zaposlenici su i nadalje obavljali nužne poslove oko poljoprivredne obrade zemljišta za koje su bili kvalificirani u dogovoru s novim vlasnikom. S porastom obujma posla oko Krašograda preuzimali su i nove obveze – kaže Macan.
Ukupno pet poduzeća, sva registrirana za poljoprivrednu proizvodnju, usko su vezana uz zemljište u Bratini i prilično komplicirano se prožimaju. Nijedno poduzeće nema zaposlenih osoba, ali zato sva posluju s gubicima. Ruris Jaska osnovana je 1998. i odmah je kupila devet milijuna kvadrata državnog zemljišta. Osnivač i direktor poduzeća je Talijan Leone Bottai iz Cavroglie, a prokuristica Jasenka Bilan. Član poduzeća bila je i Nova Ruris koja je brisana, a upisano poduzeće Agri Bio kojemu su osnivači Ruris Jaska i Nova Ruris, a direktor Bottai.
Ruris Jaska, zajedno s Vukasom i Jasenkom Bilan je istovremeno osnivač Nova Rurisu, koji su nedavno izbrisani, a upisan je Agri Bio. Bottai i Bilan osnovali su još dva poduzeća Agri Bra i BLF. Sva poduzeća imaju sjedište na tri adrese, u Zagrebu, Velikoj Gorici te Bratini. Sva su gubitaši, skoro bez kune prihoda. Jedino je Ruris Jaska ostvarilo prihod od 110 tisuća kuna, ali su prošlu poslovnu godinu završili s gubitkom od 350 tisuća kuna.
Nelogičnostima u njihovom poslovanju je podosta. Primjerice, Nova Ruris dobila je pozajmicu od čak 7,6 milijuna kuna od Ruris Jaske, da bi Ruris Jaska isti novac investirala u Novu Ruris, koju je osnovala, a istovremeno joj je Nova Ruris član društva.
