Wordpress, čarobna aplikacija, koja je napravljena za drljanje po Internetu, namijenjena vlasnicima portala.
Ali košta!
Ima užasno puno mogućnosti, priznam, moja urođena znatiželja me nekoliko puta odvela u ćorsokak, da sam se upitao, a u vražju mater, što sada?
Sve dok nije kreiran današnji izgled portala, koji uvijek pomalo dorađujem.
Ali, pokazala se jedna važna stvar.
Moje objave, dok sam pisao na FB, postizale su fantastičnu čitanost.
Recimo jedan napis o svećenicima i pedofiliji imao je preko 50.000 čitanja, ne posjeta, nego čitanja.
I samo pedesetak dijelenja.
I samo nešto više lajkova.
Jer ko lajka, najebala mu majka.
Naime na FB kada lajkaš ili dijeliš, vide svi. Vide i dežurni nadrkani žbiri, koji te onda cinkare, ha, lajkao si Spectatora, pizda ti materina, sad ćemo mi tebe šutnut nogom u dupe (podaci sa imenima i sudionicima takvih razgovora, poznati Spectatoru).
Ljudi se boje.
Čudno je to.
O tome ću posebno pisati ovih dana, o tome strahu i skrivanju.
Ispravni ljudi se skrivaju i žele biti anonimni, skrivaju se od onih nezajažljivih besprizornika koji bi se trebali skrivati.
Autori WordPressa, kao da su iz Hrvatske, pa znaju o čemu se radi. Da ljudi čitaju, ali se boje.
Pa lijepo, kada netko direktno sa portala klikne gumb za dijeljenje preko FB, koji se nalazi gore na vrhu, na profilu ne ostaju tragovi, da si dijelio članak o lopovluku ili ne znam o čemu. A niko ne zna 🙂
Ljudi su to otkrili.
Pa recimo u samo dvanaestak sati, članak o izborima u Splitu podijeljena je dvije tisuće puta.
Ej!
Samo naprijed, neka se istina širi…
A niko ne zna, da ste to i vi …
