Postoje teške situacije u životu. Vrlo teške.

Evo, recimo, u ratu, vojnik si, ratuješ protiv drugih vojnika, trebaš pucat, a pištolj ti zataji.

Neće i neće, drkaš po zatvaraču, repetiraš, a đubre neće.

U panici si, što ćeš sada, pa onda vičeš na suborce, Što se ne puca?

Ovo je stvarna situacija, nije nekakva imaginarna, izmišljena u rano jutro u dokolici.

Skraćena priča iz poprilično velikog teksta, pa sam neke sitne detalje izostavio, izostavio sam da je pištolj zaglavio strijelcu kad je htio pucati u vezanog starijeg muškarca.

Ali nema veze, taj frajer je prije uspio pucati u staricu i sretno je ubiti.

Barem nešto.

O tome govori svjedok Siniša Glušac navodeći, da je upravo optuženik Norac taj koji naređuje da iz kamiona izađu civili, on je taj koji kaže vojnicima da te ljude postroje. Govori o tome da su oni koju su se dovezli dakle, oni koji su bili na sastanku, prišli tim postrojenim civilima na pet do deset metara i stajali, kada je optuženik Norac rekao “Što se čeka”, upravo je optuženik Norac izvukao jednu ženu iz kolone dakle, nitko nije pucao dok optuženik Norac ne ubije tu ženu, nakon čega pokušava ubiti i nepoznatog muškarca koji se prije toga protivio, zazivao Norca, pri čemu mu je pištolj zatajio. Nakon toga ponovo naređuje da se puca, ali sada riječima “Pucaj, što se ne puca

Sve ovo čitam, ne jer sam poštandrco, jer tko lud čita presude Vrhovnog suda iz zabave. Čitam ponukan jučerašnjom proslavom obljetnice Medačkog džepa.

Četvrt stoljeća je prošlo od tada.

Medački džep, geografski pojam u vukojebini iza Gospića, mjesto pobjede Hrvatske vojske, bespovratno oblaćeni i zagađene postupkom prema civilima.

Obijesno pobijenim nenaoružanim, starim ljudima, nemoćnim, od strane naoružanih mladića.

Pobijeni ko zečevi. Ko muhe.

U Medačkom džepu ljudski je život sveden na vrijednost života jedne dosadne muhe.

Pod vodstvom Mirka Norca, onog istog Mirka Norac, koji ste u jednom, srećem kratkom životu bili i vi.

Sjećate se?

Svi smo mi Mirko Norac?

Pa zar i vi dragi moji?

Čovjek koji je svojim zlodjelima okaljao jednu veliku pobjedu u teškoj bitci. Diplomirani ratni zločinac, osuđen i odslužene kazne.

Nisam baš siguran da bi se medačka pobjeda uopće trebala slaviti, nakon sve ljage koja je na nju bačena, ili bi je trebalo potisnuti u sjećanje, kao one trenutke kojih se pošten čovjek stidi.

Ali, čega se pametan stidi, budala se ponosi.

Pa je jučer proslavljena veličanstvena pobjeda u Medačkom džepu, koju je svojim prisustvom uveličao diplomirani ratni zločinac Mirko Norac., na čiji je spomen masa oduševljeno arlaukala i aplaudirala.

Sve to pod pokroviteljstvom Vlade RH, koju je zastupao ministar obrane, koji nije krio oduševljenje što sa njima isti zrak u tom trenutku udiše Mirko Norac, koji je iz čiste obijesti, nagona, starima i nemoćnima oduzeo pravo na disanje.