Postoje riječi u hrvatskom jeziku koje su kompromitirane.

Jer su se dugo vezivale uz pojmove ili ljude kojima nisu priličile.

Pasale im ko krmači sedlo.

Godinama su se po portalima povlačile razne čubaste šojke sa sisama kupljenim po liječničkim ordinacijama, da bi polako s vremenom, bile povezivane sa prostitucijom.

A portali željni klikova proglašavali su ih poduzetnicama. Diš napisat za žemsku da je kurava ili eskort dama. Ili ne daj Bože sponzoruša.

Bila su to vremena da su ženske koje su nazivane poduzetnicama, bile poistovjećivane sa kurvama, malo skupljim i zahtjevnijim štajgericama.

I one žene koje su se svojim poštenim radom u svojim firmama trudile postići uspjeh, nisu voljele da ih se naziva poduzetnicama. Jer svoje uspjehe postižu radom, a ne na leđima!

Vlasnici automobila iz Daruvara nipošto nisu sretni, zar ne?

Hrvatska je dala dva velika državnika, Josipa Broza Tita i Franju Tuđmana.

Danas je izraz državnik, u ženskom rodu državnica, na najboljem putu da bude kompromitiran.

Jer se njime kite oni koji su sve, ali nisu državnici.

Zar ne?

Imamo i riječ institucije.

Koje trebaju odraditi svoj posao.

Dakle imamo dvije riječi, institucije i odraditi (raditi)

Institucije su skup nesposobnih neradnika, koji posve sigurno nikada i nigdje u slobodnom poduzetništvu ne bi našli nikakav posao, pa su se, eto, uvalili na državne jasle, jer su imale rodijake odozda, ili naprosto nekakvu drugu protekciju pri zapošljavanju.

Pa kada se uvališ u državnu kancelarijicu, a pojma ni o čemu nemaš, smiješ se povazdan u lice glupanima koji gledaju u tebe puni nade i čekaju da ti odradiš posao.

A ti nemaš pojma kako.

A i ne da ti se.

Tvoja nesposobnost postaje legendarna, toliko uvjerljiva, da ni na nedjeljnoj misi ne bi nikoga mogao uvjeriti da je nedjelja. 

A papani od tebe očekuju da odradiš posao!

Pa kako u pičku materinu, kada si dibidus i ne znaš?

Neki govore i da si korumpiran, ali to je nedokazivo, jer bi to trebali dokazati tvoji kolege iz druge sobe, koji su zaposleni na isti način i pod istim okolnostima kao i ti.

Prošle godine su Hrvati bili zatrpavani svakodnevno milijardama kuna, stotinama miliona eura koje je drpio Todorić.

O drpavanju tih milijardi kuna i stotina milina EUR-a Todoriću od strane nekakve akrobatske skupine Borg, nije bilo riječi.

Onda su se uključile institucije odraditi posao.

Šleperi dokumentacije oduzeti su iz Agrokorovog sustava, dibidusi su se primili posla, češkali se po glavi i jajcima, kimali glavurdama, da bi nakon godinu dana objavili svoj uradak.

Optužili dvadesetak ljudi da su maznuli milju i nešto sitno EURA.

Milju i nešto sitno.

Od pustih milijardi.

Sedamdeset i pet tisuća EUR-a po optuženom grlu.

Taman kolika je vrijednost Balenciaga cipelica duhovno prosvjećene kćerke mu Ive.

Pa će o toj optužnici raspravljati nekakve druge, isto tako institucije.

Razglabati, mudrovati.

Takve Čedo i baba mu jedu kao predjelo doručku…

Jer oni znaju, a papani pojma nemaju!

Pa se pitam, koga vi gospodo iz institucija zajebavate?

Ili je sve to samo igrokaz, možda ipak uistinu institucije „odrađuju“ posao, kako se stalno i govori?

Jer u govoru se navodnici ne spominju, pa možda institucije posao odrađuju baš onako kako i treba?

U nakaradnoj državi.